Svijet
0

Toaletnim šoljama za promjene u Libanonu

Sarajevo-x.com
Prazne stolice u bejrutskom političkom teatru apsurda predstavljaju simptom bolesti obogaljenih libanonskih državnih institucija, uništene ekonomije i strahom zaraženog društva od mogućih građanskih ratova.

Predsjednikova pozicija je upražnjena od mjeseca novembra, a ne postoje znakovi koji ukazuju da bi mjesto u palači u Baabdi uskoro moglo biti popunjeno.

Libanonski parlament, čije su klupe ispražnjene od oktobra 2006. godine, propustio je priliku da se po 18-ti put sastane i izabere predsjednika, iako su se rivalske političke partije odavno dogovorile da bi sljedeći predsjednik države trebao biti vojskovođa.

Prošle sedmice je glasnogovornik Parlamenta, Nabih Berri postavio sto sa 14 praznih stolica u zgradi parlamenta kako bi inicirao državni dijalog, za koji tvrdi da je najbolji način prevazilaženja krize.

Već odavno se nije ukazalo rješenje libanonskoj krizi. Tenzije su povremeno eskalirale u nasilju. Neke Libanonce, ipak, zabrinjavaju naučene lekcije iz građanskog rata koje su se izgubile u kolektivnom zaboravu.

Jedna od njih je Nada Sehnaoui, koja je postavila oko 600 praznih toaletnih šolja na praznom placu zemljišta u centru grada kako bi istakla svoj stav. Njena instalacija pod nazivom "'Haven't 15 years of hiding in the toilets been enough!?" ("Nije li 15 godina skrivanja po toaletima bilo dovoljno?") obuhvata toaletne šolje koje izdaleka podsjećaju na vojno groblje.

“Svako malo čujete da se vojska ili policija ponovo naoružava, a mene sve to nevjerovatno plaši”, izjavila je umjetnica čija dvosedmična postavka, od 13. aprila obilježava godišnjicu od početka građanskog rata u Bejrutu, Libanonu.

Njena ideja je bila da podsjeti Libanonce na ludilo i ništavnost ratnih konflikata, u kojima civili često bivaju granatirani u svojim kupatilima, dok se, istovremeno, vojnici međusobno upuštaju u beskrajne artiljerijske duele.

“Sjećam se da sam imala 15 godina kad je rat počeo i sjećam se da sam se skrivala u toaletu, najprije kao tinejdžerka, a kasnije i kao majka sa djetetom”, objasnila je umjetnica Sehnaoui.

Libanonci, kako tvrdi Sehnaoui, nikad se nisu do kraja suočili sa terminima kao što je građanski rat. Umjesto toga, oni pažljivo sakrivaju istinu o sebi pod tepih, brane svoje vojskovođe i izbjegavaju priznati da imaju i približno slične probleme južnoafričkim. Također, kako navodi umjetnica, oni odbijaju proces pomirenja, objavljuje američki portal Yahoo!.