Švedski premijer Fredrik Reinfeldt, koji trenutno predsjedava Unijom, izgledao je prilično frustrirano kada je saopćio da u razgovorima s ostalih 26 šefova vlada nije postignut konsenzus oko toga ko će biti prvi evropski predsjednik, a ko ministar vanjskih poslova.
Na stranicama rezerviranim za komentare Guardian ocjenjuje da za Evropu počinje novo poglavlje.
Čak ako uobičajeno natezanje među članicama Unije dovede do izbora dva slaba i bezbojna političara, odnosno, kako navodi list, ako se dva zeca izvuku iz sivog šešira, Evropa će i dalje imati mogućnost da na vanjskopolitičkom planu počne djelovati jedinstveno.
A šta će te nove institucije i ostvariti, zavisit će od političke volje zemalja članica i njihovih vlada, naglašava Guardian.
U izboru svojih najviših dužnosnika Evropska unija ponovno igra svoju staru igru, ocjenjuje The Times.
Počinje se, naime, od imena političara koji su nekada negdje obavljali neku visoku dužnost, a tek onda se razmišlja o tome što bi oni konkretno mogli raditi. Bilo bi mnogo bolje, kao što su to već mnogi rekli, da se najprije čvrsto definiraju uloge, a zatim održi neka vrsta audicije za potencijalne kandidate.
Čak i to bi, međutim, bilo suviše apstraktno. Najbolje od svega, smatra Times, bilo bi da se sačini popis najakutnijih problema i onda razmišlja o tome ko bi bio najbolji za njihovo rješavanje.
A najveći problem s kojim se trenutno suočava Evropska unija i koji će u narednih nekoliko godina zasjeniti probleme i useljavanja, i energije, i klimatskih promjena jeste pitanje ekonomskog oporavka i izdvajanja ogromnih sredstava za pomoć članicama u istočnoj Evropi koje je kriza najteže pogodila.