NATO savez djeluje u Afganistanu od 2003. godine, predvodeći - s mandatom Ujedinjenih naroda - kontingent od 41.000 vojnika, poznat po nazivu 'Međunarodne snage sigurnosne pomoći'. Za ovaj vojni savez to je prva misija izvan euroatlantske regije.
Sean Kay, ekspert za NATO savez koji predaje na Sveučilištu Ohio Wesleyan, kaže da NATO savez u Afganistanu ima tri temeljne misije. Prva je - pomoć vladi predsjednika Hamida Karzaija u njezinim naporima na obnovi i stabilizaciji zemlje.
"Druga misija je mnogo preciznija: to je obuka i uvježbavanje afganistanske vojske, kao i pomaganje u obuci policije, premda to za NATO nije primarna misija. Treća misija je borbena: progon i eliminacija pobunjenika u južnom Afganistanu. U tome se krije jedan od ključnih problema - naime, na djelu su dvije međusobno suprotstavljene misije: jedna je izgradnja mira, a druga je borbena", kaže Sean Kay. Najžešće borbe se vode u južnom Afganistanu, osnovnom uporištu talibana, koje je s vlasti zbacila koalicija, na čelu sa Sjedinjenim Državama, 2001. godine.
Charles Kupchan, ekspert za NATO savez pri Savjetu za vanjske odnose, u New Yorku, kaže da je talibanima uspjelo stvoriti sklonište u graničnoj regiji između Pakistana i Afganistana, gdje su se njihove snage uspjele pregrupirati: "Uspjelo im je ponovno se naoružati, domoći se iznova finansiranja, dobiti nova oružja ... Dijelom, to je pitanje i osobina terena: za Sjedinjene Države i NATO je vrlo teško progoniti te jedinice talibana u planinskim područjima. To je, također, i politički problem: pakistanski predsjednik Pervez Musharraf ima velike poteškoće u pokušajima da navede razna plemena, koja žive u tim područjima, da se bore protiv talibana. Prema tome, i iz političke i iz strateške perspektive, vrlo je teško postići napredak."
Stručnjaci kažu da su talibani promijenili svoju taktiku u borbi protiv jedinica NATO saveza. Michael Williams, iz londonskog Instituta Royal United Services, kaže da talibani više ne ulaze u izravne okršaje s vojnicima NATO-a. Umjesto toga, koriste klasičnu taktiku pobune - brze napade protiv nekoliko položaja NATO-a istodobno, nakon kojih se brzo povlače.
"To znači da je NATO stalno u pokretu, pokušavajući srediti svaki od takvih napada, a vojnika jednostavno nema dovoljno da bi stvarno uspjeli kontrolirati stanje na terenu.
Dakle, vojnici NATO-a zauzmu neko područje, pobijede u borbama, ali potom moraju otići negdje drugdje. Nažalost, mnogo puta, to područje ponovno padne pod kontrolu talibana jer nema domaćih snaga - afganistanske policije ili vojske - koje bi uspješno očuvale kontrolu nakon što NATO porazi talibane", kaže Michael Williams.
Analitičari kažu da NATO savezu borbu otežavaju i ograničenja koja su misiji nametnule pojedine sudionice, članice Sjevernoatlanstkog saveza. Robert Hunter, američki ambasador pri NATO-u u administraciji predsjednika Clintona, kaže: "Samo četiri ili pet zemalja kaže 'ići ćemo kamo god treba i boriti se koliko treba' - Amerikanci, Britanci, Kanađani - koji su pretrpjeli veće gubitke nego ikada od Korejskog rata - te Holanđani i Estonci. Svi ostali postavljaju ograničenja. Belgijanci neće ići izvan područja Kabulskog aerodroma; Nijemci djeluju na sjeveru, koje je važno područje, ali je relativno mirno; i tako dalje. Dakle, vrlo mali broj saveznika zaista i dijeli većinu rizika, a ostali to neće raditi. To je i izazvalo velike napetosti među saveznicima", prenosi Glas Amerike.
Te su napetosti bile vidljive krajem oktobra, za sastanka ministara odbrane NATO saveza, u Holandiji. Na skupu je američki ministar odbrane Robert Gates oštro kritizirao neke članice saveza, rekavši da su takva ograničenja - ozbiljno štetila misiji NATO saveza u Afganistanu: "Udovoljiti obavezama znači preuzeti određenu razinu rizika i nametnuti političku volju koja je neophodna za slanje nečijih jedinica izvan granica vlastite zemlje. I to, s jedinicama s punim i potpuno opremljenim ljudstvom i bez ograničenja koja podrivaju misiju. U Afganistanu, šačica saveznika plaća punu cijenu i snaša sav teret saveza kako bi stvorila sigurnosno okruženje neophodno za ekonomski razvitak, izgradnju civilnih institucija i uspostavu vladavine zakona. Neuspjeh udovoljavanja obvezama stavlja misiju u Afganistanu - a s njome i kredibilitet NATO saveza - u stvarnu pogibelj."
Mnogi se stručnjaci slažu s Gatesovom ocjenom, te kažu da se stanje u 2007. značajno pogoršalo u odnosu na prethodnu godinu i u broju ubijenih američkih vojnika i u broju civilnih žrtava. Stručnjaci također kažu da je misija u Afganistanu ključna za budućnost NATO saveza u ponovnom definiranju njegove uloge nakon okončanja hladnog rata.
