Od genocida u Ruandi 2005. godine, zemljotresa u Pakistanu i uragana Katrina u SAD-u, članovi IMC-asu iz prve ruke svjedočili uništavanju i ljudskim tragedijama. U djelu nazvanom "A Thousand Words: Photos from the Field" (Stotine riječi: Fotografije sa terena) pokušali su približiti dimenzije tragedija u kojima su se angažovali u toku prethodnih 25 godina svog postojanja.
"Svjedočila sam nekim od najvećih ljudskih tragedija i nevjerovatnoj snazi ljudskog duha", kaže Nancy Aossey iz IMC-a za CNN. "Svaka od fotografija u ovoj knjizi je podsjetnik na neviđeno putovanje organizacije i nevjerovatan trud naših kolega za brigu nad stotinu miliona ljudi u teškim, često i opasnim situacijama."
Aosseyeva he 1994. bila u Ruandi, gdje je ubijeno oko 800.000 Tutsisa i Hutusa.
"Ruanda je drugačija od svega što sam vidjela", kaže ona. "Obim i brutalnost ubijanja vas ošamuti, tijela su posvuda."
Kada je 2004. godine razorni cunami pogodio jugoistok Azije, ova organizacija iz Kalifornije bila je među prvima koji su pomogli. Jedan od problema s kojim su se suočili bila su i mentalna oboljenja.
"Nakon cunamija djeca su doživjela posttraumatski stres i mentalno oboljela. Njima je najčešće i najteže", kaže Aossey.
Humanitarci IMC-a počeli su s radom 1984. godine, kada je doktor Robert Simon poželio poduzeti nešto u tragedijama afganistanskog stanovništva nakon sovjetske invazije 1979. Samo 200 od 1.500 afganistanskih doktora preživjelo je invaziju, a svim organizacijama koje su došle da pomognu naređeno je da napuste zemlju.
Doktor Simon je u susjednom Pakistanu formirao medicinski centar kako bi pomogao ugroženima.
IMC je ponudio medicinsku pomoć u 45 zemalja, uključujući nestašicu hrane i vode u Somaliji, etničko čišćenje u Bosni i Hercegovini, zvjerstva nad djecom u Sierra Leoneu... Danas rade u Darfuru i Iraku.
Trener Crvene zvezde "opleo" po Feđi Dudiću: Kao stranac pokazuje veliko nepoštovanje
