Iran
0

Svijet nema pravo da se miješa u masovna hapšenja

FENA
Foto: AFPTV
Foto: AFPTV
Burna zbivanja u Iranu i u četvrtak su glavna vanjskopolitička tema svih londonskih dnevnika, a The Guardian piše da su vlasti u Teheranu, koje su po svemu sudeći bile zatečene masovnim protestima, sada odlučile uzvratiti udarac.

Cilj hapšenja oko 500 aktivista, novinara i intelektualaca širom zemlje, uključujući i neke poznate političare iz islamske revolucije 1979. godine, jeste da se obezglavi opozicijski pokret.

Vlasti istovremeno žele proteste dovesti i u vezu sa vanjskom intervencijom, pa su zato na razgovor pozvale američkoga i britanskog ambasadora i poručile im da je miješanje u unutarnje stvari Irana potpuno neprihvatljivo.

Komentator Guardiana ističe kako nije jasno koliko Barack Obama još može izdržati i okretati glavu dok se iranski režim sve brutalnijom silom obrušava na neke dijelove stanovništva.

Kao što je to bio slučaj u pojasu Gaze u januaru, američki predsjednik riskira da ostavi utisak kako pragmatični lični interes pretpostavlja načelima. Takav pristup nije u skladu s idejama koje je tako grandiozno iznio muslimanskom svijetu u govoru održanom u Kairu prije manje od dvije sedmice.

Dosadašnja Obamina uzdržanost da podrži antivladine demonstracije, koje neki aktivisti na Zapadu nazivaju prodemokratskim, upoređujući ih sa sličnim protestima u Ukrajini, Gruziji i Mijanmaru, u suprotnosti je s obećanjem koje je dao u Egiptu, tvrdi Guardian.

Autor komentara u The Independentu upozorava da svijet ima pravo podržavati proteste u Iranu, ali ne miješajući se.

Što iranska kriza dalje odmiče, to ima više razloga za nezadovoljstvo načinom na koji o njoj izvještavaju zapadni i drugi strani mediji. Oni, naime, žele jednostavnu priču o narodu izloženom represiji, narodu kojem su lažiranim izborima uskraćena demokratska prava i brutalnom slamanju protesta.

Prebrzo se došlo do zaključka da su izbori namješteni.

Novinari, međutim, upozorava Independent, moraju biti vrlo oprezni. Ako nešto želimo, to ne znači i da je to zaista tako. Konstatacijom da je izvršena izborna krađa zanemarujemo činjenicu da je predsjednik Ahmadinejad popularan i da je možda zaista pobijedio na izborima.

Iranci su najprofinjeniji i najinteligentniji ljudi koje poznajem, zaključuje autor članka u Independentu, i oni sami treba da odluče o svojoj sudbini, a svijet može da se nada, ali ne i da se miješa.