Svi Karadžićevi ljudi

Javilo mu se više od stotinu netom svršenih studenata, od kojih je tek mali broj njih izabran u tim.

Pored međunarodnih pravnika, uz Karadžića je tim advokata iz Bosne i Srbije.

Godinu dana, koliko je Karadžić u pritvoru u Scheveningenu, ovaj pravni tim je, čini se, proveo aktivno, šaljući na stotine podnesaka, zahtjeva međunarodnim organizacijama i vladama, i tragajući na prvom mjestu za svjedocima koji bi govorili o sporazumu Karadžić – Holbrooke.

Samo Tribunalu je upućeno više od 400 različitih zahtjeva. Upućeni tvrde da je većina njihovih zahtjeva odbijena. Uspjeh pak vide u tome što su na taj način odložili početak suđenja, dajući Karadžiću i sebi vremena da se bolje pripreme.

Pažljivi promatrači kažu da jedan od razloga zašto žele odložiti što je moguće više početak suđenja jeste i to što su se nadali da će Vijeće sigurnosti UN-a odbiti da produži mandat rada Tribunala. Prema posljednjoj odluci Vijeća sigurnosti, mandat sudijama je produžen do kraja 2010. godine, “ili dok traju preostala suđenja”.

Prema sadašnjim predviđanjima, suđenje Karadžiću bi moglo početi nekada u septembru ove godine.

Pravni stručnjaci i blogovi

Radovan Karadžić je uhapšen kao Dragan Dabić, 21. jula 2008. godine u autobusu u Beogradu, glasi zvanična verzija.

Deset dana nakon hapšenja, prebačen je u pritvorsku jedinicu Haškog tribunala i uskoro se pojavio pred sudijom. Na samom početku je rekao da je odlučio da se brani sam, odnosno da ga brani viša sila.

“Imam nevidljivog savjetnika”, rekao je Karadžić. “Smatram Haški sud elementarnom nepogodom od koje ću se braniti sam.”

Sudije su mu savjetovale da ipak ima tim uz sebe, što je on odbio u više navrata. Ipak, danas ima tim savjetnika, i to jedan od najbrojnijih ikada pred ovim tribunalom.

Prema riječima Petera Robinsona, američkog advokata, Sekretarijat Tribunala je dozvolio Karadžiću osam osoba u timu Odbrane, i to su Goran Petronijević iz Beograda, koji je koordinator Odbrane, Marko Sladojević, koordinator priprema za suđenje, te još pet ljudi, među kojima su tri istražitelja. Svi oni su plaćeni, pojedinačno, po 15 do 35 eura na sat.

“Tribunal finansira odbranu dr. Karadžića, ali u iznosu mnogo manjem nego u bilo kojem drugom slučaju, i to zato što on predstavlja samog sebe, i oni nikoga ne moraju plaćati 97 eura na sat, što je uobičajena cijena”, kaže Robinson.

Robinson je prije slučaja “Karadžić” bio angažovan na suđenju Dragoljubu Ojdaniću, koji je zbog zločina na Kosovu osuđen na 15 godina zatvora. Također je bio pomoćnik glavnog tužioca SAD-a, a i autor je trilera Tribunal, o advokatu Kevinu Andersonu koji dolazi u Haag da brani Srbina optuženog za ratne zločine u Bosni.

Uz Robinsona je grupa profesora prava, sve poznata imena u međunarodnim krugovima, počevši od profesora međunarodnog prava Kevina Jona Hellera, Görana Sluitera, Alexandera Zahara, Gideona Boasa i Kate Gibson, te Andreasa O’Sheae.

U timu je i advokat iz Njemačke Stefan Kirsch, koji radi na traženju dokumenata od vlada, uz Francuza Emmanuela Altita i Britanku Dianu Ellis.

Alexander Zahar duži period radi u Haagu kao pravni savjetnik. Göran Sluiter je profesor prava na Univerzitetu u Amsterdamu i sudac na okružnom sudu u Utrechtu i autor više knjiga o međunarodnom pravu. Gideon Boas je profesor prava koji je isto dugo radio kao pravni savjetnik na MKSJ-u, između ostalog kao viši pravni savjetnik Sudskog vijeća na suđenju Miloševiću. Aktivan je na polju ljudskih prava.

Andreas O’Shea je angažovan i u timu Vojislava Šešelja, a radio je pred Međunarodnim krivičnim sudom (ICC), Specijalnim sudom za Sijera Leone, Sudom za Ruandu...

“Tu si i neki ljudi što rade na utvrđivanju činjenica, na čelu s Goranom Petronijevićem, koji rade u Beogradu i u Bosni, također na pro bono osnovi”, govori Robinson.

“Ljudi mogu biti dio tima na različite načine. Ja lično – kontaktirao me Goran Petronijević nakon što je dr. Karadžić odlučio da me želi kao advokata koji je upoznat sa sistemom rada Tribunala. Prije ovog slučaja radio sam na još jednom pred ovim tribunalom i na jednom pred Tribunalom za Ruandu”, pojašnjava Robinson.

Kevin Jon Heller, koji godinama radi na projektu “Međunarodni tužioci od Nürnberga do Haaga”, koji bi trebao pretvoriti u knjigu, vodi blog o onome što se dešava a u vezi je s pripremama za suđenje Radovanu Karadžiću. Na jednom od postova opisao je prvi susret sa svojim novim “klijentom”.

“Moram priznati da nisam bio siguran šta da očekujem s obzirom na sve što su mediji pisali o njemu. Ali osjetio sam olakšanje u trenutku kada sam ga upoznao – bez sumnje, njegova jednostavna odjeća, topli osmijeh i plava plastična kesa puna pića, grickalica i dokumenata. Rukovali smo se, ja se se predstavio, i on je rekao kako je sretan što sam dio njegovog tima te kako cijeni ono što radim. Onda je Peteru (Robinsonu) dao fantu – kojem je to omiljeno piće – a meni je ponudio da biram između sode od narandže i coca-cole”, piše profesor Heller na svom blogu. Dalje nastavlja o tome kako mu je Karadžić djelovao smireno, kako ga je zadivio svojom inteligencijom, kako dobro govori engleski, te poznaje svjetsku politiku.

Profesor Heller je u novembru prošle godine objavio oglas kojim poziva mlade pravnike da budu dio tima “u nečemu što bi moglo biti jedno od najvećih suđenja za ratne zločine od Nürnberga i Tokija”.

U blogu u kojem pojašnjava zašto je dio tima, Heller kaže da je na prvom mjestu to što smatra da svaki optuženik treba dobru odbranu. “Što su teže optužbe, potrebnija je dobra odbrana”, konstatuje.

“Čast mi je biti dio tako važnog slučaja. Mislim da je pogrešno pitanje kako mogu braniti Radovana Karadžića. Puno bolje bi bilo – zašto to ne raditi”, zaključuje.

Pravni tim iz 1996. godine

Karadžićev pravni tim, u drugom sastavu, prvi put se pojavio u Haagu još 1996. godine. New York Times je tada objavio tekst o nenajavljenom dolasku grupe advokata koji su tražili da budu saslušani iza zatvorenih vrata.

U junu te godine, prema ovom tekstu, u Haag je došao advokat Igor Pantelić, koji je rekao da je razlog njegovog dolaska “da vidi da li je sve što se dešava na sudu u skladu s pravilima”. Nakon njega došli su i američki advokati Edward Medvene i Thomas Hanley.

U razgovoru za New York Times, Medvene je rekao da Karadžić želi “da zapadne zemlje znaju da je nestrpljiv da dokaže svoju nevinost”, te da je spreman da mu se sudi samo ako se pravila Tribunala promijene.

“Trenutno je (Tribunal) pristrasan i nefer”, rekao je tada Medvene.

Ipak, tek 12 godina nakon toga Karadžić je uhapšen i isporučen.

Još od tog vremena u medijima se spekuliše da su među Karadžićevim pravnim savjetnicima Amerikanac William Ramsey Clark i Francuz Jacques Vergès, obojica poznati i po tome što su bili u timu Slobodana Miloševića, ali njihova imena nisu na zvaničnom spisku. Ipak, u biografijama dostupnim online, za obojicu piše da savjetuju Karadžića.

Clark je i bivši američki državni tužilac, a dobitnik je i Gandhi nagrade za mir. Pored Miloševića, obojici je na listi klijenata bio i Sadam Husein. Vergès je branio i Klausa Barbiea, optuženog za ratne zločine za vrijeme Drugog svjetskog rata, kao i međunarodnog teroristu Ilicha Ramíreza Sáncheza poznatog kao Šakal.

Jedan od starih savjetnika je i Christopher Black, advokat i politički aktivista iz Toronta, koji je također bio uz Miloševića. On se, kao i prethodna dvojica, zalagao za tužbu Srbije protiv NATO-a zbog bombardovanja 1999. godine. Asistent je u timu Vojislava Šešelja.

Pravni tim sada, prema Robinsonu, intenzivno radi na pripremama.

“Ovo je ogroman slučaj, koji uključuje događaje u 27 općina u periodu od četiri godine, te odvojene optužbe za Sarajevo, Srebrenicu i uzimanje talaca. Tužilaštvo je dostavilo Odbrani preko milion stranica materijala i listu sa 530 svjedoka, te 23.000 stranica materijalnih dokaza”, govori Robinson o fazi u kojoj se sada nalaze.

“Još uvijek se upoznajemo s predmetom i jako je rano govoriti definitivno o našim svjedocima”, dodaje.

Robinson nije odgovorio ni na jedno pitanje koje se tiče lično Karadžića jer, kako kaže, ne može davati komentare o životu dr. Karadžića u UN-ovoj pritvorskoj jedinici “jer to Tribunal strogo zabranjuje”.

“Šteta je da ne dozvoljavaju dr. Karadžiću da komunicira s novinarima direktno, jer siguran sam da bi vam njegovi odgovori bili interesantniji nego moji”, zaključuje Robinson.