Analitičar CNN-a
0

"Situacija u Libiji ista kao i u BiH '95."

FENA
Foto: AP
Foto: AP
Međunarodni zračni napadi na Libiju možda će spriječiti Gaddafija da slomi pobunu u zemlji, ali zasigurno neće okončati konflikt, koji CNN-ovog analitičara podsjeća na jesen 1995. godine i zračne napade NATO-a u BiH.

Ono što su SAD napravile u BiH možda drži ključ rješenja i za učinkovit odgovor na krizu u Libiji. U BiH su SAD prepoznale da treba narušiti odnos vojnih snaga na terenu, koji je od početka rata u toj zemlji, bio uveliko na strani pobunjenih Srba.

Kako bi vratili ravnotežu i stvorili uvjete za dugotrajan mir, bilo je nužno uspostaviti sposobnu vojsku federacije BiH. Za program "treniraj i opremi" bila je zadužena jedna mala međuagencijska grupa unutar State Departmenta, piše za CNN Angel M. Rabasa, politolog, koji je i sam bio dio te grupe zadužene za osposobljavanje bosanske vojske.

"Uprkos negodovanju i skepticizmu EU-a u vezi s programom, on je uspio i dao je željeni rezultat", ističe Rabasa, jer su prikupljena donatorska sredstva iz mnogih muslimanskih zemalja.

Svakim danom i produženjem sukoba, Libija sve više podsjeća na BiH scenarij, a rješenje krize, kako to vidi spomenuti politolog, bilo bi jasno određivanje ciljeva SAD-a u Libiji.

Naravno, jedan od tih ciljeva bio bio rušenje Gaddafija s vlasti i priznavanje vlade u Benghaziju kao legitimne vlade te zemlje, što bi osiguralo dugotrajan mir, piše Rabasa. On spominje i opciju da SAD pomogne opozicijskoj vladi u Benghaziju snabdijevanjem adekvatnog naoružanja za učinkovitu odbranu od Gaddafijevih snaga i oslobođenje zapadne Libije.

Međutim postoje i oni koji upozoravaju SAD-a da se ne zna dovoljno o libijskoj opoziciji da se otvoreno prizna, no to nije istina jer dio te opozicije čine bivši Gaddafijevi ministri i generali, za koje se zna da su lojalni SAD-u i saveznicima.

Ipak, kao i u svakoj prijašnjoj revoluciji, nekolicina ljudi opozicije, dolazi iz samih redova demonstranata, a neki od njih mogu biti i islamisti, što može biti opasnost, jer bi oni mogli preuzeti inicijativu, baš kao što je to bilo u BiH, u ranim danima tamošnjeg rata, zaključuje Rabasa.