Među grobovima žive cijele porodice, razvučeni su kablovi električne energije, a među tamošnjim stanovništvom ponegdje su i tri generacije Egipćana. Mnogi ovdje žive još od 1950-ih godina.
Njihovo utočište je daleko od legalnog, ali su vlasti davno odustale od njihovog iseljavanja jer bi ih u tom slučaju morale preseliti u državne stanove ili ih prisiliti da formiraju alternativne sirotinjske kvartove.
Iračko-kanadska fotografkinja Tamara Adbul Hadi nedavno je posjetila Grad mrtvih i zabilježila kako žive tamošnje porodice na grobovima svojih predaka.
Među stanovništvom je zatekla Abdela Lateefsa, koji na groblju živi od 1966. godine. Tu je sa suprugom Atiyat podigao petero djece, koja su ovdje odrasla, zaposlila se u blizini i na istom mjestu podižu vlastitu djecu.
Njihova priča ovdje ni po čemu nije posebna. Hiljade familija prisiljeno je još od vremena Gamala Nassera i brze urbanizacije i industrijalizacije šezdesetih godina prošlog stoljeća da se doseli u ovaj kraj, jer nisu imali gdje. Među prvim stanovnicima bilo je osoblje koje je vodilo brigu o groblju, bilo da su kopali grobove, održavali mauzolej ili obavljali neke druge poslove. S vremenom su posao naslijedila njihova djeca i nastao je Grad mrtvih.
"Nije me sramota što ovdje živim. Ovo je moj dom", kazala je žena čiji muž kopa grobove i od toga zarađuje. Oni koji poslom nisu vezani za groblje bave se uličnom prodajom hrane i drugih proizvoda.
Berguzar Korel svi pamte po ulozi Šeherzade, a nedavno je znatno promijenila izgled
