Izbjeglički kampovi u turskoj pokrajini Sanliurfa pored prodavnica, pekara, biblioteka i nekih drugih pratećih objekata koji u jednoj cjelini predstavljaju pravi mali grad, imaju i škole, igraonice te ostale potrebne objekte za djecu.
O životu u izbjeglištvu te o turskoj gostoprimljivosti i bratskoj pomoći koju su pružili sirijskom narodu govore svjedočanstva četrnaestogodišnjeg dječaka Abdulkadira Hasana.
"Želimo da rat u Siriji što prije prestane te da naša zemlja postane slobodna. Hiljade djece poginulo je od posljedica bombardovanja. Mnogo ih i danas trpi bombardovanja i žive u skoro nemogućim uslovima. Želimo da rat stane. Svakodnevno se molimo Bogu da nam omogući da se vratimo u svoju zemlju, u slobodnu Siriju", kazao je novinaru Anadolije dječak Abdulkadir.
Želje jedanaestogodišnjeg Bashara Diapa ne razlikuju se mnogo od Abdulkadirovih. Njegovo srce ispunjeno je iskrenom nadom da će se rat u Siriji uskoro završiti te da će se on sa svojim roditeljima vratiti u svoj zavičaj i igrati se sa vršnjacima.
"Mnogo ljudi je poginulo u Siriji, a među njima na hiljade djece. U Turskoj se lijepo zabavljamo. Idemo u školu. Međutim mnogo sam poželio svoj dom, učitelje i prijatelje. Želim se vratiti kući i ponovo se igrati sa vršnjacima", kazao je Bashar naglašavajući da mu je mnogo žao dječijih života koji se svakodnevno gube u, njemu neshvatljivim sukobima odraslih.
Najveće greške koje ljudi čine tokom seksa: Zbog njih ne postižete zadovoljstvo
