Mladić Odzhan je sa građanima Belokurikha progovorio prvi put u 16 godina. Do tada je živio sa svojim roditeljima, Alexanderom i Elenom, u izoliranoj jednosobnoj kolibi i propustio je kompletno formalno obrazovanje. Odzhan kaže da želi da nastavi sa životom u kolibi i da ne želi živjeti u blizini drugih ljudi.
"Živimo dobro. Naša realnost je da živimo ovdje i to je prilično dobra realnost. Da preselimo bliže gradu? Za to bismo morali imati kulturnije društvo, a morao bi se promijeniti smrad i zagađenje gradova. Sretan sam ovdje", rekao je Odzhan za The Siberian Times.
Porodica je preživjela povremenom prodajom gljiva ili slika Odzhanovog oca nekolicini ljudi s kojima su došli u kontakt. Odzhana su roditelji naučili da čita i piše, pa čak i da govori engleski.
On sam kaže kako je jedino što mu nedostaje to što ne može da vježba jezik sa nekim izvornim govornikom.
"Naravno da mi treba vježbe. Kada bih samo dobio priliku da komuniciram s nekim ko uopće ne govori ruski, barem mjesec dana", kaže Odzhan i dodaje kako ostatak svog vremena provodi slikajući i čitajući knjige.
Njegovi roditelji odbili su ustaljene društvene norma početkom '90-ih, sa padom sovjetskog režima. Kažu da su željeli da njihov sin bude "mudar, ljubazan i istinski čovjek".
Odzhana su lokalni stanovnici pronašli krajem ljeta, nakon što su ga roditelji u maju ostavili samog u kolibi, a on se za pomoć obratio obližnjem selu.
Ruski mediji nazvali su ga "šumskim dječakom" i "sibirskim Moglijem", po glavnom junaku "Knjige o džungli", Rudyarda Kiplinga.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
