{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Samir Qutaini: Od fudbalera do pobunjenika

24.12.2012. u 08:54
20
19
Samir Qutaini: Od fudbalera do pobunjenika
20
Samir Qutaini: Od fudbalera do pobunjenika
Samir Qutaini (Foto: AFP)
Samir Qutaini se ispisao iz škole jer nikada nije bio dobar učenik. Iako je sanjao da postane profesionalni fudbaler, morao se zadovoljiti mjestom prodavača mobilnih telefona u očevoj radnji.
Njegova životna priča se nije mnogo razlikovala od priča hiljada sirijskih 17-godišnjaka koji koračaju prema nesigurnoj budućnosti. Jedina razlika je u tome što je Samir mobilne telefone zamijenio puškom i postao pobunjenik.

"Jedino što mi nedostaje iz školskih dana je igranje fudbala sa prijateljima. Igram na poziciji centarfora i postižem mnogo golova. Moj san je bio da zaigram sa Lionelom Messijem i Andresom Iniestom, zvijezdama Barcelone", kaže Samir Qutaini.

Qutaini danas većinu vremena provodi u napuštenoj prodavnici mješovite robe u distriktu Salaheddin u gradu Alepu. Osim boraca Slobodne sirijske armije i vojnika lojalnih predsjedniku Basharu al-Assadu, u ovom dijelu grada se ne nalazi niko drugi.

Otkako je prije nekoliko mjeseci napustio svoj dom u gradu Idlibu, njegovu novu porodicu čini nekoliko tinejdžera. Petnaestogodišnji Abdel Khader Zeidan je najmlađi među njima, a Mahmut Bassar je sa svojih 18 godina najstariji.

"Ne mogu dobiti vozačku dozvolu, ali ne dajte da vas moje godine zavaraju. Borim se već pet mjeseci i ubio sam nekoliko vojnika. Nakon što je škola zatvorena, svaki dan sam putem televizije pratio kako vojska ubija nevine ljude. Nisam želio ostati kući i čekati da i mene ubiju. Sjećam se dana kada sam odlučio da se priključim pobunjenicima. Sjećam se da su moji roditelji plakali. Kontaktiram ih jednom sedmično da im kažem da sam dobro. Uvijek plaču kada se pozdravljamo", kaže Abdel Khader.

Mahmut, najstariji i najiskusniji među njima, ne govori mnogo o ratu.

"Ne znam jesam li ubio nekoga i ne zanima me. Znam samo da ja pucam na njih i da oni pucaju na mene. Prije nego sam se priključio pobunjenicima, nikada nisam dotakao oružje, nikada čak nisam ni pomislio na to", kaže Mahmut.

Jednom kada se sve završi, on se nada da će ponovo krenuti u školu te da će studirati medicinu ili nešto drugo što će koristiti društvu.

"Roditelji se nisu slagali sa mojom odlukom da se priključim pobunjenicima. Međutim, iako to ne govore znam da su ponosni na mene – posebno moj otac koji je bio u mojim godinama kada se 1980.-ih godina priključio ustanku protiv Hafeza al-Assada, Basharovog oca", dodaje Mahmut.

Samir Qutaini dodaje i da je prije rata volio igrati igru "Call of Duty" te da je zbog nje postao snajperist. Kako kaže, u ratu ljudi umiru, baš kao i u igrama.

"U stvarnosti nema drugih šansi. Imate samo jedan život", dodaje Mahmut Bassar, najstariji i najrazumniji u ovoj grupi mladih pobunjenika.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: