Tačno tri sedmice američke invazije na Irak bilo je dovoljno da veliki diktator, za kojeg je Washington tvrdio da ima oružje za masovno uništenje, bude izbrisan iz historije, odnosno uhvaćen i kasnije pogubljen. No, unatoč pobjedi američke moći, san o demokratiji, koji je obećao Washington, tek se materijalizira na terenu, dok zemlja nastoji pronaći stabilnost.
"Znala sam da se tu ne radi o oslobođenju čim sam vidjela veliki nered koji smo napravili u Iraku", kazala je ratna veteranka iz Iraka Emily Yates za Russia Today. Nakon američke invazije u Iraku su nastavljeni međusobni sukobi koji se najčešće ogledaju u samoubilačkim napadima.
"Mi ne znamo ko je neprijatelj ili kad će sljedeća bomba eksplodirati. No, to je svakodnevni strah, tako da smo navikli na to. Ja, naprimjer, vozim sa otvorenim prozorima, jer ako dođe do eksplozije, barem me staklo neće povrijediti", rekao je Karwan Abdle Rahman iz Kirkuka.
Rat je samo pojačao etničke podjele među stanovništvom, a Iračani se s pravom pitaju šta je to demokratija, jer su umjesto nje dobili eksplozije, pucnjave i otmice te izgubili svaku sigurnost. Međutim, Iračani, kao i mnogi kritičari, ističu kako je rat u Iraku morao izbiti kako bi SAD došle do bogatih naftnih resursa te zemlje.
Emily Yates koja je, između ostalog, bila zadužena za odnose s javnošću u američkoj vojsci, ističe da je njena uloga bila da predstavi rat u dobrom svjetlu, kako bi vojnici imali moral da ratuju. Međutim, od početka je, kaže, znala da Sadam nije imao oružje za masovno uništenje.
Međutim, plan je bio da se zemlja obnovi u što kraćem roku, a to ide dosta teško i niko ne zna gdje je otišao novac koji je izdvojen za te svrhe. Vojnik Edward Chin je 2003. pomogao u rušenju Sadamovog kipa, a danas kaže da ni slutiti nije mogao da će ratna dejstva u Iraku potrajati sve do danas, niti da Iračani ni deset godina poslije neće uspjeti obnoviti zemlju i dobiti stabilnu vladu.
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
