Ćazim Sabitović je u Berlin, tada Zapadni, došao 1986. godine, kao nastavnik tadašnje jugoslovenske dopunske nastave. Rado se sjeća tog vremena. Sa crvenim jugo-pasošem i sa posebnom dozvolom je bez problema mogao prelaziti u Istočni Berlin, gdje su on i njegove kolege također održavali nastavu za djecu tamošnjih građana Jugoslavije, uglavnom diplomata.
Čekali na pad Zida kao na Novu godinu
- godine su, priča, dobili specijalnu iskaznicu, tako da je odlazak u podijeljeni grad, sa druge strane Zida, bio još jednostavniji. Zid je na njega, kaže, djelovao zastrašujuće, hladna betonska gromada koja je dijelila grad i njegove stanovnike. Cigarete je, priča, obavezno kupovao u Istočnom Berlinu jer su bile znatno jeftinije, donosio ih je i prijateljima u zapadnom dijelu grada. Na drugu stranu se ništa nije smjelo „prošvercati“.
Profesor muzike je, iako je imao malo kontakata s njima, osjećao nezadovoljstvo ljudi u Istočnom Berlinu. Pad Zida je za njega bio i veliko iznenađenje i radost. Dočekao ga je, sa prijateljima, kao stotine hiljada Berlinčana na ulicama grada.
„Bili smo uzbuđeni. Čekali smo na pad do četiri sata ujutro, kao na doček Nove godine. Bili smo u masi ljudi na ulicama. Moglo se prepoznati ko odakle dolazi“, prisjeća se Sabitović. Živjeti zajedno – bez granica i zidova!
Na ulicama je vladalo veliko slavlje. Ljudi su plakali, grlili se, pjevali, neki su pijucima pokušali rušiti Zid. Trgovci su spontano otvorili svoje radnje i dijelili poklone dobrodošlice istočnim Berlincima.
Ćazim Sabitović, kaže, nikada neće zaboraviti tu noć. Zna da je prvobitna euforija pod bremenom problema nakon ujedinjenja te onih globalnih, nestala, no smatra da bez obzira na njih jedno ne smije biti zaboravljeno:
„Ja mislim da je jako lijepo da jedan narod, jedan grad, budu zajedno, te da pad Berlinskog zida pokazuje da trebamo živjeti zajedno, bez granica i zidova.“
Od pada Zida je, dodaje profitirala i njegova porodica, jedan od njegovih sinova je oženjen istočnom Njemicom. Kad mu dođu prija i prijatelj sa Istoka, zasvira im poneku bosansku, ali i himnu – naravno Njemačku.
Dolazi li Bolt u Sarajevo? Glavni Uberov konkurent traži vozače u glavnom gradu BiH
