{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Razmišljali smo o kanibalizmu i ubistvima"

S
12.2.2011. u 11:00
0
8
"Razmišljali smo o kanibalizmu i ubistvima"
0
"Razmišljali smo o kanibalizmu i ubistvima"
Foto: Arhiv
Zarobljeni stotinama metara pod zemljom 69 dana čileanski rudari se nisu susretali samo sa fizički nepodnošljivim stanjem, već su se borili i protiv najcrnjih misli. O tome su odlučili progovoriti u prvom TV intervjuu na američkoj mreži CBS.
Mučeći se mislima da li će ikada više vidjeti svoje najmilije, rudari su živjeli u najekstremnijim uslovima ikada zabilježenim. Instinkt za preživljavanjem često ih je dovodio do priča i razmišljanja o smrti, pa i ubistvima i kanibalizmu.

U borbi sa strahovima kako nikad neće izaći na svjetlo dana, ovi hrabri muškarci su se čak i šalili kako bi, u slučaju da jedan od njih umre u snu, bili dobar "doručak, ručak i večera". Kasnije, kad je nestalo hrane, to više nije shvatano kao šala.

Na pitanje kada bi jedenje drugih ljudi zaista postalo realno, rudar Mario Sepulveda je odgovorio: "Rekao bih za pet do deset dana".

Sepulveda se redovno pojavljivao na TV-snimcima nakon što je mala kamera spuštena u okno zatrpanog rudnika. Sada je na teškim lijekovima.

"Bez ili s hranom, morao sam pobjeći odatle. Morao sam razmišljati koji rudar će prvi da padne, a onda sam razmišljao kako ću ga pojesti. Nije me bilo sramota, nisam bio preplašen", priznao je. Pila i lonac su bili spremni.

Victor Zamora (31) bio je nadomak samoubistva. Prijatelju je rekao: "Ako ćemo nastaviti da patimo, bolje je da odemo, uključimo mašinu i ugušimo se karbon monoksidom."

"Mislim da smo se svi osjećali tako. U tom trenutku nisam se želio ubiti, već okončati patnju. Svakako smo umirali", kazao je mladi rudar. "Prije nego što sam ušao u taj rudnik, bio sam sretan čovjek. Ali ostati zarobljen, gledati svoje prijatelje kako umiru, stijene kako padaju... Jedan dio mene ostao je tamo."

Doktori kažu da su svi osim jednog rudara preživjeli psihološke traume, pa i danas, četiri mjeseca poslije spašavanja, piju i po šest tableta dnevno kako bi bili u stanju razgovarati. I dalje se boje malog prostora i zvukova.

Neki od njih se bore da izgrade veze koje su nekad imali sa prijateljima i rodbinom. Jedan od rudara oko svoje kuće izgradio je zid.

Ipak, pojedinci se dobro drže, pa i često gostuju u medijima, pokazujući snažnu volju za životom. Priča se i da će o čileanskim rudarima biti snimljen film.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: