NASA objašnjava da se sistem oslanja na sonde i satelite koji bi trebalo da posluže kao usmjerivač za širenje specifične svemirske e-mail komunikacije Sunčevim sistemom.
Svemirska agencija je deset godina radila na ovom projektu zajedno s Vinton Gray "Vint" Cerf, jednim od "očeva interneta", a sada njegovim propagatorom zaposlenim u kompaniji "Google", objavile su u subotu praške Hospodaržske novini. "Protokoli koji se koriste za naš sadašnji Internet, neće djelovati u kosmičkom prostoru jer pretpostavljaju da su vezne mreže stalno pripojene, a da vijesti putuju brzo".
Komunikacija između objekata u svemiru je, međutim, često narušena burama na Suncu i u vrijeme kada se one dešavaju predstavljaju prepreku za međuplanetarnu komunikaciju, tako da, recimo, slanje vijesti od Zemlje do Marsa može trajati 20 minuta.
Zbog toga su inženjeri iz laboratorije mlaznih pogona svemirske agencije NASA utvrdili nove "svemirske" internet protokole nazvane "DTN - Disruption-Tolerant Networking''.
Prijedlog za svemirsku komunikacionu mrežu polazi od toga da bi svaku vezu trebalo da podržavaju paketi podataka do tog doba dok ne bude pronađen put informacije do cilja.
"Jedan od zadataka pri stvaranju Internet protokola za svemirske veze bio je da se iskoriste pogodnosti automatizovanog usmjeravanja", izjavio je Li Torgerson iz agencije NASA.
Rukovodilac tima agencije NASA Adrian Hooke je napomenuo da su protokol prvo testirali Laponci koji tjeraju stada pomoću motonih sanki u područjima iza polarnog kruga, kao i korisnici mobilnih telefona koji se nalaze na samom rubu oblasti do koje dopiru signali.
"Svemirski internet" isprobao je i Pentagon za komunikaciju među vojnicima na borbenim linijama.
U oktobru je NASA testirala taj novi sistem upotrebom sonde EPOXI, koja se sada nalazi na dvogodišnjem putu svemirom na čijem bi kraju trebalo da se "susretne" sa kometama.
Sonda koja koristi protokol DTN komunicira sa devet zemaljskih stanica u Centru mlaznih pogona agencije NASA koji simuliraju komunikaciju sa Marsom, sa zakašnjenjem, zatim sa satelitima, vozilima na površini i zemaljskim vezama.
Stručnjaci ocjenjuju da komunikacija protiče bez problema, a svemirska letjelica šalje sa udaljenosti od preko 35 miliona kilometara fotografije nazad, bez bilo kakvih poteškoća.
