{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Promjene su neminovne - Egipat je bankrotirao

F
1.2.2011. u 13:33
0
12
Promjene su neminovne - Egipat je bankrotirao
0
Promjene su neminovne - Egipat je bankrotirao
Foto: AP
Protesti revoltiranog naroda u Egiptu zapadni mediji tumače kao težnju ka demokratiji zapadnog tipa, ali i upozoravaju da egipatske seljake, radnike i trgovce mnogo više zanima poboljšanje katastrofalnog ekonomskog stanja od principa liberalne demokratije.
Pokušaj revolucije u Iranu 2009. godine je pokazao da ona ne može uspjeti ako je samo fokusirana na demokrate, a nije u stanju da privuče širu podršku, prenosi analize zapadnih medija Radio Slobodna Evropa.

Svaka ozbiljna promjena mora da ima za cilj iskorijenjivanje siromaštva u Egiptu, jer 40 posto stanovništva živi sa samo dva dolara dnevno.

"Promjene su neminovne. Na svakom planu, Egipat je bankrotirao. To je rezultat pogrešnog upravljanja ekonomijom, mediokritetske politike, zloupotrebe vlasti i maltretiranja sopstvenog naroda", ističe bliskoistočni komentator Rami Kouri.

Većina demonstranata su mladi ljudi koji nisu ranije bili politički aktivni i stoga ne pripadaju tradicionalnim krugovima političke opozicije. Zbog izostanka podrške Zapada, opozicija je godinama bila neuspješna u pokušajima da uzdrma egipatski režim.

To je razlog što je Facebook stranka, kako je romanopisac Ala al-Asvani nazvao generaciju od 20 do 30 godina, postigla nešto što tradicionalne opozicione partije - islamisti, ljevičari, liberali i naseristi, nisu uspjeli.

Der Spiegel je prenio ocjenu Asvanija da to što su demonstranti bez vodstva, nije izvor slabosti već snage.

"Nijedna od klasičnih partija ne može da iskoristi proteste u ideološke svrhe. Ovdje nije riječ o islamizmu, socijalizmu ili naserizmu, već o slobodi i prosperitetu", naglašava Asvani.

Po mnogim procjenama, ključ je u rukama egipatske armije koja može preuzeti vlast, a analitičari upozoravaju da bi eventualna islamizacija Egipta bila pogubna po SAD i Izrael.

Većina posmatrača se slaže da Muslimanska braća u ovom trenutku nisu radikalna organizacija i da je slaba da bi uticala na revoluciju. To je moguće, ali nije očigledno, piše George Friedman u Stratforu.

"Muslimanska braća imaju mnogo struja i veći dio je pritajen zbog Mubarakove represije. Nije jasno da li je ova grupacija slabija od demonstranata koji traže demokratiju. Ne treba miješati, odnosno izjednačavati opreznost Muslimanske braće s njihovom slabošću", ističe Friedman.

Političari, kao i bankari, vole stabilnost. Ali "stabilnost" za koju se Zapad zalagao u arapskom svijetu, nije bila stvarna stabilnost već represija, piše Anne Aplbaum u Washington Postu.

"Diktatori koje smo podržavali, ili u svakom slučaju tolerisali - Ben Ali, Hosni Mubarak, različiti kraljevi i prinčevi - ostajali su na vlasti sprečavanjem ekonomskog razvoja, gušenjem slobode govora, čvrstom kontrolom nad obrazovanjem i, povrh svega, sasjecanjem svega što bi ličilo na civilno društvo", piše Aplbaum.

Ona navodi kao primjer da se svake godine više knjiga prevede na grčki jezik, koji govori desetak miliona ljudi, nego na arapski, koga upotrebljava 220 miliona ljudi.

Kao rezultat, Egipat, nalik mnogim arapskim društvima, ima bogatu i dobro naoružanu elitu na vrhu piramide i fanatične i dobro organizovane islamske fundamentalističke pokrete na dnu.

Između je nepriznato mnoštvo građana koji nikada nisu učestvovali u politici, čije su poslovne aktivnosti ograničene zbog korupcije i nepotizma, a pristup vanjskom svijetu onemogućen zbog besmislenih zakona i sumnjičavih birokrata.

Ona smatra da su američke administracije povremeno davale prazna obećanja o demokratiji i slobodi govora u arapskom svijetu.

"Za američke predsjednike i državne tajnike iz obje političke partije, druga pitanja, poput nafte, Izraela, rata protiv terorizma, uvijek su se činila važnijim. Našom pomoći je podupirana egipatska armija i policija, i Egipćani to znaju. U Kairu je policija bacala suzavac na demonstrante s oznakom "Made in USA", ističe Aplbaum.

Po njenom mišljenju, SAD se nisu dovoljno angažovale u vezi s alternativnom elitom u arapskom svijetu, kao što su to činile u bivšim komunističkim državama tokom 1980-ih. George Bush je dosta govorio o "demokratskoj promociji" ali je dopustio da ta ideja bude pobrkana s invazijom na Irak.

Napominjući da su na raspolaganju ograničene opcije i da ih ima nekoliko, Aplbaum smatra da bi se trebalo direktno obratiti egipatskom narodu, a ne samo njegovim liderima.

"Treba da čestitamo Egipćanima na hrabrosti da izađu na ulice. Treba da se radujemo, jer su promjene u represivnim društvima uvijek dobre", zaključuje Aplbaum.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: