Nevjerovatno ambiciozni Nicolas Paul Stephane Sarkozy de Nagy-Bocsa je objavio svoje namjere da se kandiduje za predsjednika Francuske još 2004. godine u televizijskoj talk-show emisiji. Kada je upitan da li je razmišljao o tome da postane predsjednik Francuske, on je odgovorio "Svaki put kada se pogledam u ogledalo".
Čvrsti branilac zakona i reda, radoholičar koji želi natjerati Francuze da rade više, Sarkozy je u predsjedničkoj borbi pobjedio socijalistkinju Segolene Royal jer je uspio uvjeriti francuske glasače da ima predsjedničke sposobnosti, javlja DPA.
Nakon što se razišao sa svojim bivšim mentorom Jacquesom Chiracom, jer je podržavao njegovog protivnika u predsjedničkim izborima 1995. godine, Sarkozy je proveo sedam godina u političkoj izolaciji, nakon što je Chirac izabran za predsjednika.
Ipak jak nastup desničarskog ekstremiste Jean-Mariea Le Pena na izborima 2002. godine, te zabrinutost za red i zakon nervoznog francuskog biračkog tijela, opredijelilo je Chiraca da imenuje Sarkozyja za ministra unutrašnjih poslova, u pokušaju da privuče desničarske glasače.
Sarkozy je svoju misiju vršio sa užitkom. U 2005. godini je u posjeti pariškom predgrađu, pozvao na obračun sa kriminalom. Nekoliko mjeseci kasnije, tokom nemira koji su potresli Francusku, on je manjinsku omladinu uključenu u nemire nazvao "smećem''.
Kao rezultat toga, on je Le Penov rezultat u prvom krugu glasanja smanjio na 10,44% glasova, što je njegov najslabiji rezultat u svim dosadašnjim kandidaturama od 1974. godine i 1 milion glasova manje od rezultata Le Pena iz 2002. godine.
Ipak, Sarkozy je i jedini političar u Francuskoj koji je "prepisao'' američki način afirmativne akcije za nejednakost i diskriminaciju u obrazovanju i zapošljavanju koja je dovela do trosedmičnih nemira prije dvije godine. Njegov "probni balon'' je univerzalno odbačen i rijetko spominjan kao ideja tokom ove kampanje.
Afirmativna akcija nije jedina američka vrijednost koju je novi francuski predsjednik donio u predsjednički kabinet. Ono što će možda pogoditi Francuze nakon što Sarkozy provede određeno vrijeme u Jelisejskoj palači je to da su njegove vrijednosti veoma slične američkim neokonzervativcima.
Prvi istup takvih stavova se desio u diskusiji sa filozofom Michelom Onfrayom, koja je objavljena u magazinu Philosophie. "Vjerujem da se pedofili rađaju", izjavio je Sarkozy, izražavajući svoja tipična neokonzervativna vjerovanja u primarnost genetike u odnosu na okolinu.
On je poslije dodao: "Postoji 1.200 do 1.300 mladih koji počine samoubistvo svake godine u Francuskoj. To se ne dešava zbog toga što ih roditelji nisu dobro tretirali, već zato jer su genetski posjedovali slabost".
Na velikom političkom skupu u Parizu 29. aprila, Sarkozy je objavio svoju omiljenu neokonzervativnu ideju: veliku štetu koju su društvu donijeli događanja iz 1960-tih, i potrebu da se izbriše taj generacijski utjecaj. U tom govoru Sarkozy je optužio generaciju francuskih studenata i radnika koji su učestvovali u protestima iz maja 1968. godine za uništavanje morala i autoriteta Francuske. "Oni koji su protestirali maja 1968. godine su uveli ideju da sve može proći, da ne postoji razlika između dobrog i lošeg, da nema razlike između istine i laži, između lijepog i ružnog... Da žrtva vrijedi manje od kriminalca".
Kao i američki neo-konzervativci Sarkozy je veliki simpatizer Izraela, što je u suprotnosti sa dosadašnjom francuskom politikom, uključujući Chiraca koji je često kritizirao Jerusalem i podržavao palestinske interese.
Na kraju, tokom posjete Vašingtonu iz septembra 2006. godine, Sarkozy je bio veoma sretan da se rukuje sa američkim predsjednikom Georgeom W Bushom, koji je generalno omražen u Francuskoj.
