"Belfast je u prošlosti vrlo dugo bio svjedok u najmanju ruku diskriminacije katoličkih stanovnika, ali svako ko zna šta su borbe, ekscesi i zločini, osjeća olakšanje i raduje se zbog toga što su se protestanti i katolici Sjeverne Irske zbližili.
Naša organizacija za ljudska prava usredotočena je na podržavanje manjina koje su postale žrtvom genocida i protjerivanja. Naše dvije vodilje su: raditi prije svega za one "o kojima niko ne govori", te "ni na jednome oku ne biti slijep".
Naime, naš je stav da „ protjerivanje, uništenje i progonstvo nekoga naroda, podizanje koncentracionih logora i logora u kojima se vrše silovanja, jesu zločini uvijek i svuda, i u prošlosti, i u sadašnjosti. Bez obzira na to koji je režim za to odgovoran i na kojem se kontinentu, u kojoj zemlji dešavaju takvi zločini, zavještanje svih žrtava od jučer mora biti poticaj da se današnjim žrtvama pritekne u pomoć“.
Vi, profesore Chomsky, niste ostali vjerni tom motu. Genocid nazivate genocidom onda kada Vam to ideološki odgovara. Ko ne bi kritizirao tamne mrlje američke vanjske politike i ko ne bi osudio nemali broj postupaka takve politike, koji su potpomogli ili prouzrokovali zločine protiv čovječnosti? No, Vi prosuđujete o najnovijoj historiji zločina na besmislen način, gotovo isključivo prema kriteriju je li genocid počinio neki pokret blizak SAD-u.
Samo ako je blizak, za Vas je to genocid. Samo Vaši ideološki prijatelji ne mogu, očigledno, počiniti genocid.
To je bilo tako u Kambodži, kada je svjetska štampa izvještavala o masovnim ubistvima koja su Crveni Kmeri počinili nad svakim trećim ili četvrtim stanovnikom te zemlje. Vi ste sve zločine pripisali SAD-u. To je bilo krajnje grubo jer ste takvim načinom razmišljanja svakoga razumnog čovjeka podsjetili na nekoga ko poriče genocide počinjene u raznim dijelovima svijeta.
Jednako tako poričete genocid u Bosni i Hercegovini, koji su srpske jedinice počinile nad bosanskim Muslimanima (Bošnjacima), ali i nad bosanskim Srbima i Hrvatima, koji su s njima dijelili istu sudbinu, npr. u opkoljenom Sarajevu.
Apsurdno je negirati te zločine zbog toga što Tribunal za ratne zločine (ICTY), kao i Međunarodni sud pravde u Den Haagu (ICJ), nisu posumnjali da je u Bosni, posebno u Srebrenici, počinjen genocid.
Vama koji negirate genocid i nepolitičkim i ideološki nepristrasnim prijateljima 'Amnesty Internationala' pobrojat cemo još jednom zločine genocida u Bosni i Hercegovini:
-
U Bosni i Hercegovini osnovano je preko stotinu koncentracionih i zatočeničkih logora, kao i logora u kojima su vršena silovanja. Ukupno je bilo zatočeno preko 200.000 civila.
-
Više hiljada zatočenika ubijeno je u koncentracionim logorima Omarska, Manjača, Keraterm, Trnopolje, Luka Brčko, Sušica i Foča.
-
Sistemski su hapšeni i ubijani pripadnici akademske i političke elite.
-
Protjerano je preko 2,2 miliona Bosanaca, koji su se raselili na četiri kontinenta.
-
Ubijeno je više hiljada ljudi koje nije evidentirala ni jedna institucija i koji se ne vode ni u jednoj statisici. Među njima bila su i djeca, starci, bolesnici i ranjeni civili koji su umrli tokom bijega i nakon njega.
-
Za vrijeme gotovo četvorogodišnje blokade pola miliona Bosanaca je izglađivano i granatirano, a u značajnome broju i izgubilo živote u tzv. zaštićenim zonama UN-a (Tuzla, Goražde, Srebrenica, Žepa, Cerska, Bihać).
-
U četverogodisnjem bombardiranju Sarajeva, šeste tzv. zaštićene zone UN-a, ubijeno je 11.000 ljudi, od toga 1.500 djece.
-
U mnogobrojnim opštinama i gradovima sjeverne, zapadne i istočne Bosne (Posavina, područje Prijedora i Podrinje) počinjeni su masakri i masovna strijeljanja.
-
Sistemski je razoreno više stotina sela i gradskih četvrti.
-
Posve su uništena ili oštećena djela materijalne islamske kulture (među njima i 1189 džamija i medresa), te ogromni dio građevina katoličke kulture (oko 500 katoličkih crkava i crkvenih objekata).
-
Traga se za 15.000 nestalih osoba, a neophodna je i ekshumacija i identifikacija tih žrtava.
-
284 vojnika UN-a korištena su kao taoci i kao "živi štitovi".
-
Silovano je vise od 20.000 Bošnjakinja u logorima za silovanja i izvan njih.
-
Po aktualnim saznanjima, ubijena su 8.376 odrasla muškaraca i mladića iz grada Srebrenice i zakopana u masovne grobnice.
Historija Kosova poznata je poznavaocima prilika u jugoistočnoj Evropi: 1913. godine, nakon raspada Osmanskog Carstva, jugoslovenske i srpske vlasti su protiv volje albanske većine bivše Jugoslavije, nakon prvog zaposjedanja Kosova, a potom 20-ih, 30-ih i 50-ih godina, protjerivali Albance u Tursku, tako da danas tamo živi više od jednog miliona ljudi koji su porijeklom Albanci.
Nakon postupnog razaranja autonomije Kosova, koju je Tito prekasno proglasio, Miloševićeva armija i milicije likvidirale su oko 10.000 Albanaca, a potom prinudili na bijeg polovinu stanovništva, oko milion ljudi. NATO je vojnom intervencijom, čije se mjere, gledajući pojedinačno, ne moraju akceptirati, zaustavio ubijanje i protjerivanje albanskog stanovništva.
Ko god da je, kao Vi, gospodine Chomsky, mnogo puta odbijao primiti k znanju činjenicu da je počinjen genocid ili ga negirao, postao je neuvjerljiv. Zato dovodimo u pitanje Vaš moralni integritet i zahtijevamo od Vas da se na svome nastupu u Belfastu i u obraćanju javnosti ispričate za svoje zlonamjerne tvrdnje u vezi s kambodžanskim, bosanskim i kosovskim žrtvama genocida", završio je pismo Tilman Zülch, predsjednik Društva za ugrožene narode.
Slavnoj glumici odstranjene grudi nakon dijagnoze raka: Bila sam u potpunosti shrvana
