Pročitajte cijelo izdvojeno mišljenje sutkinje Lattanzi: Presuda Šešelju je nerazumna
Sutkinja Lattanzi napominje kako većina članova Vijeća nije uzela u obzir klimu zastrašivanja kojoj je Vojislav Šešelj izlagao svjedoke. Ona također zaključuje da, suprotno obavezi Pretresnog vijeća da pruži obrazloženu presudu, kako radi optuženog, tako i radi Tužilaštva, većina članova Vijeća nije pružila dovoljno obrazloženja, ili nikakvo obrazloženje, kojima bi potkrijepilo svoje zaključke.
Sutkinja Lattanzi je također zaključila da se većina članova vijeća oslanja na razloge koji nisu relevantni da bi se isključila odgovornost Vojislava Šešelja, čime je presuda prepuna razmatranja koja se odnose prije na "ius ad bellum" i na ustavno pravo bivše Jugoslavije nego na "ius in bello".
Na osnovu predočenih dokaza, sutkinja Lattanzi je uvjerena da je u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini izvršen rasprostranjen i sistematski napad, kao i da su u tom kontekstu počinjeni zločini protiv čovječnosti, između ostalog i u Vojvodini (Srbija).
Ona je također zaključila da je Vijeće usvojilo brojne dokaze koji utvrđuju postojanje udruženog zločinačkog poduhvata koji je imao za cilj da primora nesrbe da napuste dijelove bivše Jugoslavije činjenjem zločina. Slično tome, sutkinja Lattanzi je zaključila da su ispunjeni svi uslovi da se Vojislavu Šešelju izrekne osuđujuća presuda za fizičko počinjenje krivičnog dijela progona putem direktnog i javnog omalovažavanja nesrpskih civila u govoru održanom u Hrtkovcima 6. maja 1992.
Sudija Lattanzi također smatra da postoje dovoljni dokazi potrebni za zaključak da je Vojislav Šešelj podsticao zločine koji mu se optužnicom stavljaju na teret (sa izuzetkom pljačke) putem svojih huškačkih govora. Također zaključuje da nijedan razuman presuditelj o činjenicama nije mogao da odbaci odgovornost Vojislava Šešelja za pomaganje i podržavanje pružanjem materijalne i moralne podrške svojim dobrovoljcima kao i svojim značajnim doprinosom zločinima koji su ti dobrovoljci počinili.
Ona napominje da većina članova Vijeća nije uzela u obzir da li je stanje svijesti Vojislava Šešelja (ili mens rea) moguće utvrditi. Sutkinja Lattanzi je zaključila da je bilo dovoljno neposrednih i posrednih dokaza koje je Vijeće usvojilo na osnovu kojih se može utvrditi potrebna mens rea Vojislava Šešelja tokom čitavog relevantnog perioda.
Na kraju, sutkinja Lattanzi ističe da je činjenica da su dobrovoljci Vojislava Šešelja bili zvanično pod formalnom komandom oružanih snaga irelevantan zaključak kada se analiziraju određeni vidovi odgovornosti, poput podsticanja i pomaganja i podržavanja.
Suprotno tome, sudija Lattanzi napominje da uključivanje dobrovoljaca u zvanične oružane snage predstavlja dodatni element koji dokazuje postojanje dogovora i saradnje među učesnicima udruženog zločinačkog poduhvata s namjerom da se ostvari njihov zločinački cilj etničkog čišćenja.
Cijelo izdvojeno mišljenje sutkinje Lattanzi možete pročitati ovdje.
