"U prvi mah niko nije razumio šta je pucanj bio jer je u ljenjem kampu uvijek bučno. Potom smo čuli još nekoliko pucnjeva prije nego smo vidjeli osobu koja ide prema zgradi s puškom uperenom u nas", prisjetila se Herlovsen.
Tada je nastupio sat i po pakla jer je Breivik ganjao ljude i pucao u svakoga ko mu je bio na putu.
"Svi su počeli trčati prema drugom kraju zgrade kako bi pobjegli. Sjećam se kako sam se izgubila u gužvi i kao nisam uspjela pronaći svoju najbolju prijateljicu Andrine. Ostali smo zaglavljeni u hodniku jer nismo mogli otvoriti vrata. Bilo je tiho, a onda su krenuli pucnji i vriska", rekla je sada 19-godišnja Harlovsen.
No, uspjela je pobjeći iz zgrade i sakriti se ispod manjeg drveća što je opisala kao "glupu odluku" jer ih je bilo lako u očiti.
"Ne sjećam se koliko dugo smo bili tu ali ubrzo nas je vidio i krenuo prema nama. Kada je počeo pucati jedino što smo mogli učiniti jeste ležati i nadati se da ćemo preživjeti", rekla je.
Prvi meci pogodili su upravo nju. Njena ruka bila je doslovno raznijeta.
"Sjećam se da sam gledala u svoju ruku i pomislila:'Ovo nije moja ruka, mora biti neka lažna. Ne može biti moja ruka'. Drugi metak pogodio me je u rame, ali ne sjećam ga se. Nisam se onesvijestila već ga moj mozak jednostavno nije registrovao", rekla je Norvežanka.
Herlovsen je istakla kako se smatra sretnom jer treći metak koji je pogodio nije bio rasprskavajući. Ranjena je i u desni obraz.
"Sjećam se samo da sam nasilno spustila glavu u kamenje, ali nisam shvatila šta se dogodilo dok mi nisu rekli u bolnici", prisjetila se.
Najbolju prijateljicu nije vidjela dok pucnjava nije okončana.
"Vidjela sam Andrine kako leži na zemlji na stomaku, a licem je bila okrenuta suprotno od mene. Čim sam je ugledala znala sam da je mrtva", ispričala je uplakanog lica.
Ekipe hitne medicinske pomoći su odnijeli tijela i ranjene na obalu.
"Voljela bih da sam imala priliku oprostiti se od nje", rekla je Herlovsen koja se danas potpuno oporavila. Nema ruke, ali ističe da je konačno pronašla svoj mir.
"Dobro sam sada. Imam prijatelje i porodicu koji su mi pružali podršku sve vrijeme. A što se tiče napadača, mrzim ga. Ali ne provodim svoje vrijeme razmišljajući o njemu i tim osjećanjima. Mrzim ga, ali ne marim za njega", kazala je.
Svoje stravično iskustvo planira iskoristiti kako bi pomogla drugima. Kada završi srednju školu planira raditi sa problematičnim tinejdžerima.
Podsjetimo, Breivik je prvo digao bombu u zrak kod norveškog parlamenta a potom je otišao na otok Utoya gdje je izvršio krvavi pohod. U njegovim napadima ubijeno 77 osoba, a ranjeno više od 300 osoba. Prije dvije godine osuđen je na 21 godinu zatvora.
