Postoji konsenzus da će Sjedinjene Države i u doglednoj budućnosti biti jedina svjetska velesila. Amerika ima najveće oružane snage. Njezin je vojni proračun veći nego vojni proračuni 32 druge velike zemlje zbrojeni zajedno – zemalja koje su po vojnim troškovima odmah iza Amerike. Američka je ekonomija najveća na svijetu i na temelju toga Sjedinjene Države imaju velik utjecaj na međunarodne finansijske i druge ustanove. Uz to, Amerika već desetljećima uspješno 'izvozi' vlastitu kulturu, ideje i stil života – najviše putem medija.
Ali, ankete pokazuju da ostatak svijeta s takvim stanjem nije baš zadovoljan. Od 11. septembra 2001., američko vodstvo na svjetskoj sceni – te često i konkretne odluke Bijele kuće – kritiziraju i najbliži američki saveznici. Posebno je kritikama podvrgnuta američka intervencija u Iraku.
Stephen Kull, direktor Centra za istraživanje svjetskog javnog mnijenja na Sveučilištu Marylanda, kaže da se Ameriku danas u svijetu često doživljava kao nasilnika koji jedino zanimaju vlastiti interesi: "Nakon Drugog svjetskog rata, Sjedinjene su Države preuzele odgovornost za uspostavu svjetskog poretka, koji se temeljio na međunarodnom pravu, međunarodnim institucijama i na otvorenom tržištu. Za svoj trud su Sjedinjene Države u svijetu bile poštovane, kao i za svoju podršku demokraciji i ljudskim pravima. Danas, svijet ima dojam da Amerika 'skreće' od tih načela, da ih više ne poštuje. U svijetu je osjetno raspoloženje da je potrebno da se Amerika vrati poštivanju tih načela."
Profesor povijesti na sveučilištu Boston, Andrew Bacevic, kaže da su nakon raspada Sovjetskog saveza mnoge velike zemlje bile voljne prihvatiti stanje u kojem postoji samo jedna velesila. No, te je volje sve manje – kaže Bacevic i dodaje: "Administracija Georgea Busha znala je izlaziti u javnost s oštrim sudovima, kao na primjer – 'ako niste s nama, protiv nas ste'. Druge su se zemlje nakon takvih izjava zapitale je li poželjno da Amerika bude i dalje jedina velesila. Takvo jedno raspoloženje je, mislim, najviše posljedica, invazije Iraka."
Vojni povjesničar Andrew Bacevic kaže da je Irak ukazao na granice američke dominacije svijetom: "Nije samo riječ o granicama vojne moći. Tu je i naš trgovinski deficit, slaba valuta, sve veći dug… Amerika posuđuje novac od drugih država samo da bi održala ovakav sistem. Sve to ukazuje na činjenicu da naša moć nije onakva kakvu smo zamišljali."
Stephen Walt, profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu Harvard, slaže se s ovim mišljenjem. On misli da bi Washington na svjetskoj sceni trebao mudrije raspolagati svojim utjecajem i potencijalima: "Sjedinjene Države ne žele postati slabije. Ključ je u tome da svoju moć i utjecaj koriste suzdržanije. Potrebno je uspostaviti drugačiju ljestvicu prioriteta, kada su u pitanju prijetnje i izazovi koje se nalaze pred njom. Jer, naravno, štetno je ako se sa svakim problemom uhvatite u koštac istovremeno. Treba shvatiti da je američka moć i utjecaj nešto vrlo važno, ali da oni ne mogu ostvariti baš sve. Treba točno odrediti što se može, koji su ciljevi ostvarljivi, te izbjegavati trošenje snage na projekte za koje se može prognozirati da su bezizlazni i da nemaju smisla."
Stephen Walt i njegovi kolege smatraju da će Sjedinjene Države uskoro obnoviti neke od svojih inicijativa koje su se potvrdile za vrijeme hladnog rata. To se prije svega odnosi na oživljavanje već postojećih partnerstava i savezništava. Također, prakticiranje američkog vodstva na globalnoj sceni postat će nešto opreznije – kaže Walt. "Unipolaran svijet, u kojem su Sjedinjene Države jedina velesila, traži da postupamo mudrije. Treba se podsjetiti činjenice da su za vrijeme Hladnog rata mnoge zemlje željele biti partneri Amerike, zbog toga što su se bojale Sovjetskog saveza."
I Andrew Bacevic misli da je pred svijetom novo razdoblje multilateralizma, koje će obilježiti obnovljena ili nova partnerstva i savezništva: "Želim naglasiti da to ne znači da ćemo na međunarodne odnose i institucije mi u Americi uvijek gledati isto kao i Europljani… Međutim, ponovno ćemo ih smatrati korisnim saveznicima, partnerima, i ne ćemo ih gledati kao izvor problema – kao što se ponašala Bushova administracija", prenio je Glas Amerike.
Uz to, geopolitički centar postupno postaje Azija. Tu Aaron Friedberg, profesor međunarodnih odnosa na sveučilištu Princeton, predviđa uspostavljanje novih multilateralnih asocijacija: "Bit će zanimljivo promatrati hoće li doći do uspostave novih savezništava, ili na globalnoj ili na regionalnoj razini. Hoće li se bliskije povezivati zemlje zajedničkih vrijednosnih sustava.. Primjerice, asocijacija azijskih demokracija – možda samo na savjetodavnoj razini – u kojoj bi bile Japan, Južna Koreja, Australija, možda i Indija. Slična takva asocijacija Evrope i Azije i drugih regija predložena je i na globalnoj razini."
Aaron Friedberg smatra da će u jednom takvom, novom odnosu snaga, Sjedinjene Države imati, međutim, vrlo slične odgovornosti i dužnosti – baš kao i u hladnoratovsko doba: "Zbog svoje snage – činjenice da je dominantna zemlja – Amerika će imati predvodničku ulogu, željeli mi to ili ne. Takvo će se stanje nastaviti i u budućnosti."
Kao i mnogi drugi američki analitičari, i Aaron Friedberg smatra da 21. stoljeće zahtijeva nastavak američke čelne uloge na svjetskoj sceni – jer takva uloga jača globalnu sigurnost, širenje demokracije i gospodarski razvoj.
