Ta se nakana dobro vidi u samom sastavu pisma, istaknuo je otac Samir, profesor historije arapske kulture i islamologije na sveučilištu u Beirutu. Pismo sadržava osnovno pozitivno gledište: sastav je jasno utemeljen na Božjoj ljubavi prema čovjeku i bližnjemu.
To nije tradicionalno muslimansko stajalište niti obilježje mentalnog i teološkog islamskog sklopa. Govor o Božjoj ljubavi je kršćanska kategorija, taj je izričaj veoma rijedak u muslimanskoj tradiciji. Riječ je, dakle, o činu dobre volje, traženju onoga što nam je zajedničko, istaknuo je profesor.
Na upit u čemu je novina pisma, kazao je kako ono sadrži puno pozitivnih gledišta. U odnosu na prvo pismo upućeno Papi, koje je sadržavalo kritiku, ovo ne sadrži kritiku. U pismu se predlaže istraživanje onoga što je zajedničko kršćanstvu i islamu. Već je u naslovu stavljena jedna od najljepših riječi, uzeta iz Kurana, kojom se Muhamed obratio kršćanima: Složimo se makar u jednoj stvari, to jest da je Bog jedan“.
Druga pak novost jest što je 138 učenih muslimana potpisalo pismo, dakle nije riječ samo o imamima i muslimanskim redovnicima. To je veoma važno, jer uzima u obzir stvarnost islama, koju ne trebaju zastupati samo imami i muslimanski redovnici, oni bi pismu dali oštriji sadržaj – istaknuo je Samir.
Na pitanje je li pismo unaprijedilo dijalog, kazao je kako ono predstavlja novinu jer ne započinje s obranom od nekoga. "Temeljno je da je riječ o smirenom pothvatu i ozračju za sve. Sada umjesto sporenja možemo započeti kritički dijalog, gdje „kritički“ znači ne odobravati sve ono što drugi govori, nego ga kritiziram polazeći od svojih kriterija, a on isto čini polazeći od svojih, skupa dakle tražimo zajedničke kriterije. Ponekad se govori kako je papa Benedikt XVI. zauzeo oštro stajalište protiv islama. Osporavam takve priče i tvrdim da se Sveti otac kritički postavio prema islamu. Ovo moramo dobro shvati inače dolazi do nesporazuma: kritika ne znači pomanjkanje ljubavi", istaknuo je otac Samir.
Počinju se dakle vidjeti prvi plodovi Papina govora u Regensburgu, primijetio je novinar.
"Cilj Papina govora je bio dijalog. Neki su mi govorili kako je govor bio greška, da je učinio nemogućim dijalog. To nije tačno, meni se čini da se napustio dijalog uljudnih riječi, odnosno diplomatski dijalog, koji nije pravi dijalog jer se može prekinuti zbog najmanje sitnice. Sada, dakle, mogu reći svoje stajalište, koje također može biti kritika jednoga vidika, a ne čitavoga viđenja, isto tako netko može kritizirati nešto u kršćanstvu, unatoč tome idemo dalje. To je dijalog istine i ljubavi. Želio bih da se pismo shvati prvim korakom na putu pravoga dijaloga koji valja nastaviti što je više moguće", zaključio je otac Samir.
