Više od četiri godine traju borbe između snaga odanih predsjedniku Basharu al-Assadu i različitih pobunjeničkih grupa, a te borbe ostavile su dubok trag na izgled zemlje.
Damask i obalna područja ostala su pod kontrolom vlade, dok Islamska država (IDIL) drži istok zemlje, a ostatak Sirije je podijeljen među ostalim pobunjeničkim frakcijama, od onih povezanih s Al Kaidom, do kurdske milicije.
Ipak, veliko tržište hrane na pijaci u istočnom Damasku odjek je Sirije kakva je nekad postojala.
"Na ovoj pijaci imate osjećaj kao da Sirija nije podijeljena, ovo je jedino mjesto na kojem ljudi iz različitih dijelova mogu razgovarati bez mržnje. Kad je u pitanju hrana, ovdje su svi povezani. Želudac nema politički stav", kaže 32-godišnji Fares koji na pijaci prodaje jabuke koje dovozi sa farme udaljene oko 45 kilometara.
Ovo mjesto je ujedinilo sve provincije Sirije.
"Bila bi vlika katastrofa da se ova pijaca zatvori", kaže prodavač Abu Mohammad koji na ovoj pijaci radi već 30 godina. Nikad nije zatvorio prodavnicu, čak ni u toku najvećih ratnih sukoba.
"Novac primam od ljudi iz svih dijelova Sirije, ljudi moraju jesti", kaže on.
Ova pijaca sadrži više od 300 štandova na površini od manjoj od kvadratnog kilometra. Nalazi se u predgrađu Damaska, Jobaru, mjestu koje je preživjelo brojne napade. U posljednjih nekoliko dana je na ovoj teritoriji poginulo 15, te ranjeno na desetine ljudi. Ipak, pijaca i dalje radi, život se nastavlja.
U periodu od 6 ujutro do podne, ovdje se svaki dan razmijeni više od 400 tona hrane po čitavom Damasku i ostatku zemlje.
Dostavljačima hrane je najteže. Tridesetogodišnji Abu Abdo prevozi hranu kroz kritične predjele.
"Trebalo mi je 17 sati da dovezem 15 tona paprika iz Deir Hafera, pregrađa Aleppa, a morao sam proći i kroz Raqu i Palmyru, oba mjesta koje drži IDIL", kaže Abu Abdo. Odmorit će se jednu noć, a potom vozi paradajz u grad Al-Bab, također pod opsadom IDIL-a.
Rat je doveo do velikih problema u Siriji, posebno kad je u pitanju nedostatak hrane i novca. Većina farmera nije u stanju da si priušti da svoje proizvode distribuira širom zemlje.
"Oni koji stignu do Damaska su manjina, no većina njih zapravo nema novca da dostavlja svoje proizvode, niti da pokrije troškove puta", kaže Eriko Hibi iz UN-ove organizacije za agrikulturu Sirije.
Ipak, neki imaju sreće i dovoljno sredstava da su u stanju da distibuiraju svoje proizvode. Jedan od njih je vozač kamiona Maher koji je došao iz sjeveroistočnog Hasakeha, područja pod kontrolom Kurda.
"Naravno da je put od 800 kilometara opasan. Jedva sam izbjegao bombardovanja. Pripadnici IDIL-a su me htjeli zaklati. Oduzeli su mi dio robe", kaže Maher i dodaje:
"Ja imam desetero djece i nakon svake vožnje zaradim oko 300 dolara. Zar imam drugog izbora?"
