Peking: Ni nakon 25 godina ne zna se ko je demonstrant koji je neustrašivo stao ispred tenkova
Bilo je to nešto prije podneva 5. juna 1989. godine. Dan prije kineski su vojnici pobili stotine mirnih prodemokratskih demonstranata na Trgu nebeskog mira. U bijeloj košulji, s plastičnim vrećicama u rukama, on je stao ispred prvog u nepreglednoj koloni tenkova koji su se kretali širokom avenijom s Tiananmena.
Snimljen kamerom, "čovjek ispred tenka" postao je jedna od najprepoznatljivijih slika 20. stoljeća. Nezaboravna i snažna, njegova fotografija bezbroj je puta umnožena iako su cenzori kineske komunističke partije učinili sve da nestane.
Njegov identitet i sudbina nepoznati su.
Prvi ga je tenk pokušao zaobići nekoliko puta. Hrabri čovjek ispriječio mu se svaki put. "Osjećam kao da im je govorio: Nećete proći, spreman sam ovdje umrijeti", kazao je agenciji AFP kineski disident Hu Jia. "Ono što je učinio simbolizira duh mladih ljudi tog vremena".
Čovjek se u međuvremenu popeo na tenk i nešto govorio posadi dok su zrakom odjekivali pucnji. Spustio se nazad na ulicu i vozaču prvog i ostalih tenkova gestikulirao da se vrate. I uporno im nije dao da prođu.
Nakon nekoliko minuta odvukla su ga dvojica muškaraca. Neki kažu da su to bili članovi tajne službe, drugi da se radilo o zabrinutim prolaznicima. Iako je blokada trajala kratko, čovjek ispred tenka svojom je mirnoćom i hrabrošću, ali i tajanstvenim nestankom, ušao u historiju. Četvrt stoljeća o njemu kruže razne teorije, ali činjenica nema. Neki su ga identificirali kao Wanga Weilina, ali to ime nikad nije potvrđeno. Ne zna se niti ime vozača tenka koji ga nije htio pregaziti.
Kao i mnogi drugi, Hu Jia pokušao je saznati ko je on. Ili barem preko poznanstava u vojsci doći do vozača tenka. Nije uspio ni u jednom. Kod vlasti je naišao, kao i svi drugi, samo na zid šutnje.
Godinu dana nakon krvavog slamanja protesta na Tiananmenu, slavna američka novinarka Barbara Walters pokazala je Jiangu Zeminu, tadašnjem prvom čovjeku kineske partije, fotografiju čovjeka ispred kolone tenkova. "Znate li što se dogodilo ovom mladiću?", pitala ga je. Nervozni i zbunjeni Jiang nije rekao ništa osim da ne vjeruje da je ubijen.
Nekoliko fotografija snimljeno je toga dana, ali najpoznatija je ona fotografa AP-a Jeffa Widenera, nominirana za Pulitzerovu nagradu i danas jedna od najpoznatijih fotografija svih vremena. Widener ju je snimio s balkona svog pekinškog hotela. Objavljena je na naslovnicama novina diljem svijeta osim, naravno, onih u Kini.
Widener, sada u 57. godini, kaže da je razvio odnos ljubavi i mržnje prema fotografiji, koja ga je proslavila, ali i zasjenila sve što je snimio poslije. Iako je od 1989. umnožena nebrojeno puta, u Kini je taj prizor zbog cenzure uvelike nepoznat. Hu Jia, primjerice, vidio je fotografiju prvi put nekoliko godina poslije.
Čovjek ispred tenka nije jedino o čemu se u Kini ne govori iz tih dana. Nekoliko mjeseci studentskih, prodemokratskih kineskih protesta na Tiananmenu ugušeno je u jednom danu, 4. juna, kada su tenkovi izašli na ulice, a vojska otvorila vatru na demonstrante. Koliko je ljudi ubijeno, nepoznato je. Brojke variraju od nekoliko stotina do nekoliko hiljada. Nikada nisu službeno objavljene. Masakr na glavnom pekinškom trgu do danas je u Kini tabu tema. Cenzorske škare i dalje neumorno rade pa su tako kineskim korisnicima interneta blokirana pretraživanja svih slovnih i brojčanih pojmova koje su izravno ili asocijativno mogu povezati s tim brutalnim postupkom kineskih vlasti koji je prije 25 godina šokirao svijet.
"S vremena na vrijeme razmišljam o tom čovjeku i pitam se što mu se dogodilo", kaže čovjek koji ga je snimio. "Možda je i bolje da nikad ne saznamo ko je on. Sada je poput 'nepoznatog vojnika'. Uvijek će nas podsjećati na važnost slobode i demokracije i ljudsko dostojanstvo", rekao je Widener.
Hu se slaže. "Možda je ubijen, možda je bačen u tamnicu, možda je u inozemstvu, ali to više nije važno. Vjerujem da smo svi mi čovjek ispred tenka. Ako se suprotstavimo sistemu, čovjek ispred tenka živi dalje."
Utjecaj duhanskog dima na odjeću i čulo okusa: Šta su otkrili Stankica Stojanović i Eldar Resić
