Svijet
0

"Otac psihoanalize" puni 150 godina

FENA
Sigmund Freud, "otac psihoanalize i moderne psihologije", rođen je prije tačno 150 godina, a u nauci je ostavio neizbrisiv trag otkrivši do tada nepoznatu sferu "podsvjesnog" i njegov utjecaj na čovjeka.

Freud je ustanovio teoriju ličnosti koja temeljno razrađuje koncepte nesvjesnog, infantilne seksualnosti i represije, dijeleći ljudsku psihu na "id, ego i superego", a ova teorija je bila temelj psihoanalize, psihoterapeutske discipline, a njegove inovativne metode interpretacije snova, djela i simbola, imale su snažan utjecaj na antroplogiju, antropološke teorije i objašnjavanje kultura i kulturnih obrazaca.

Poslije završenih studija medicine, Freud se zaposlio u glavnoj bolnici u Beču kao asistent i naročito se bavio pacijentima koji su patili od histerije i razvio je terapiju govorom, što je bila preteča psihoanalize.

Na Univerzitetu u Beču je predavao neuropatologiju, a otvorio je i privatnu praksu.

Freudovo učenje o psihoanalizi je u svijetu brzo naišlo na vatrene pobornike, ali i kritičare, koji su tvrdili da psihoanaliza ne može ništa izliječiti, što je potkrijepila Freudova kućna pomoćnica koja je javno rekla da su mnoge dame koje su dolazile kod Freuda na tretman kasnije izvršile samoubistvo.

Poslije traumatičnih događaja iz Prvog svjetskog rata, Freudove knjige o psihoanalizi i podsvjesnom su masovno prodavane.

Mnogi njegovi kritičari odbacuju tezu da su djeca seksualna bića, kao i da veoma važnu ulogu u životu individue igraju Edipov kompleks (shema Edipovog kompleksa slijedi Sofoklovu dramu u kojoj je Edip, ne znajući ko su mu roditelji, ubio oca, oženio se sa svojom majkom i na kraju, saznavši šta je uradio, kaznio samog sebe) i Elektrin kompleks (Elektra je, po grčkoj mitologiji, bila kći kralja Agamemnona i Klitemnestre i zahtijevala je od svog brata Oresta da ubije majku i tako osveti očevu smrt) koje je sam Freud definirao i prvi ustanovio.

Freud ostaje upamćen kao jedan od najosporavanijih, ali i najuglednijih i najutjecajnijih naučnika.

Njegova najpoznatija djela, kao što su "Studije o histeriji", "Interpretacija snova", "Psihopatologija svakodnevnog života", "Totem i tabu", "Mojsije i monoteizam", i danas su veoma čitana, a studenti ih čitaju ne samo na medicinskom fakultetu već i na mnogim drugim.