{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Osuđenici na smrt umiru prije smrti, dane provode bez svjetla u skučenim sobama

25.7.2013. u 17:18
130
79
Osuđenici na smrt umiru prije smrti, dane provode bez svjetla u skučenim sobama
130
Osuđenici na smrt u Sjedinjenim Američkim Državama život prvode u skučenim ćelijama u kojima gotovo nikako nema dnevnog svjetla. U najtežim uvjetima žive osuđenici u Teksasu, objavilo je američko Udruženje za zaštitu građanskih sloboda (ACLU).
"Smrt prije smrti" naziv je izvještaja koji je objavio ACLU. Najtužnije je to što među osuđenicima na smrt, koji žive u groznim uvjetima, ima i onih koji su nevini.

Krajnje depresivan život u potpunoj izolaciji, u skučenim sobama u kojima se nalaze i metalni kreveti i toalet vodilo je 142 nevinih Amerikanaca, od kojih su mnogi gotovo poludjeli dok nisu konačno oslobođeni.

Jedan od njih je i Anthony Graves.

"Dok sam čekao smrtnu kaznu, viđao sam ljude koji zdravi dolaze u zatvor, a potpuno ludi ga napuštaju", kazao je on za Business Insider.

Kako je istakao, zatvorenicima najteže pada to što im biva zabranjen kontakt s porodicom.

"Kada su me osudili na smrt nisam znao da će to značiti da ću narednih 12 godina provesti bez ikakvog kontakta s ljudima, bez majke, sina, prijatelja... Svi ti ljudi su nepravedno otrgnuti iz mog života. Nisam znao da ću 12 godina hranu dobijati kroz maleni otvor na vratima, kao životinja. Nisam znao da ću 12 godina provesti sam u kavezu spavajući na krevetu od čelika. I sve zbog nečega što nisam učinio. Potpuno nepravedno", kazao je Graves.

On je istakao da je za njega i ostalih 400 osuđenika na smrtnu kaznu boravak u ćelijama značio smrt prije smrti. U ćelijama su bili sami od 22 do 24 sata i mnogi su poludjeli, a 11 njih izvršilo je samoubistvo.

On je pristao govoriti o svemu što je pretrpio u zatvoru kako bi skrenuo pažnju na uvjete u kojima zatvorenici žive.

"Osuđenici na smrt bivaju zatvoreni u samice veličine kaveza, u kojima spavaju, jedu i vrše nuždu. Većina njih nema dnevnog svjetla, a smješteni su u podrumima gdje mogu plakati, galamiti i vrištati, a niko ih ne čuje", kazao je Graves koji je 12 godina nevin bio u samici.

Istakao je da je tokom boravka u zatvoru viđao ljude koji umiru zbog loših uvjeta, ili su živi, ali je u njima sve mrtvo i samo čekaju dan kada će i njihovo srce prestati kucati.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: