{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Osamnaesta obljetnica pada Berlinskog zida

F
9.11.2007. u 17:49
0
0
Osamnaesta obljetnica pada Berlinskog zida
0
Osamnaesta obljetnica pada Berlinskog zida
Na 18. godišnjicu pada Berlinskog zida njemački parlament Bundestag u petak je donio odluku o podizanju spomenika mirnoj revoluciji građana tadašnje Istočne Njemačke, koja je prethodila padu zida i ujedinjenju dviju njemačkih država.
"Deveti novembar kao malo koji datum označava padove i uspone njemačke povijesti", rekao je predsjednik Bundetaga Norbert Lammert.

Povjerenik vlade za obnovu istočnog dijela zemlje, ministar prometa Wolfgang Tiefensee, istaknuo je važnost mirnih prosvjeda u mjesecima koji su prethodili padu zida.

"Bez prosvjeda u Leipzigu ne bi bilo pada zida", rekao je Tiefensee. Njemački ministar je spomenuo i ostale narode zemalja iza "željezne zavjese" koji su pokrenuli demokratske promjene.

"Bez hrabrosti naroda u Čehoslovačkoj, Mađarskoj i Poljskoj i bez perestrojke u Sovjetskom savezu ne bi došlo do promjena u Evropi i njemačkog ujedinjenja", rekao je Tiefensee.

Spomenik padu Berlinskog zida trebao bi biti dovršen do 20-godišnjice povijesnog događaja 2009.

Na današnji dan Njemačka obilježava 18. godišnjicu pada Berlinskog zida, događaja koji je označio početak kraja tadašnjeg DDR-a te početak procesa koji je kulminirao ujedinjenjem dviju njemačkih država 3. oktobra 1990. Samom padu Zida prethodili su višetjedni prosvjedi građana koji su, potaknuti liberalnom politikom Mihaila Gorbačova, od vodstva DDR-a tražili više građanskih prava i slobode kretanja. Osim toga je od početka septembra 1990. preko tadašnje Čehoslovačke i prije svega Mađarske u smjeru Zapadne Njemačke DDR je napustilo oko 200.000 građana. U tjednima prije pada Zida, u jeku unutarstranačkih borbi i zbog pomanjkanja podrške iz Moskve, s položaja glavnog tajnika centralnog komiteta Socijalističke jedinstvene partije DDR-a (SED) smijenjen je Erich Honecker, podsjeća Hina.

Samo otvaranje njemačko-njemačke granice 9. novembra se dogodilo slučajno te je više manje predstavljalo plod nespremnosti i pomanjkanja komunikacije unutar novog državnog vodstva DDR-a. U popodnevnim satima 9. novembra 1989. povjerenik za informacije tada već znatno oslabljenog Centralnog komiteta SED-a Guenther Schabowski najavio je, na konferenciji za tisak u međunarodnom press centru u
Istočnom Berlinu, odluku državnog vodstva o uvođenju pravila o liberalizaciji kretanja građana, što je uključivalo i slobodno putovanje u Zapadnu Njemačku. Iznenađen pitanjem jednog talijanskog novinara kada bi to pravilo trebalo stupiti na snagu, Schabowski je zbunjeno odgovorio: "Odmah". Ova vijest se velikom brzinom proširila Istočnim Berlinom čiji su se građani počeli okupljati pred graničnim prijelazima prema Zapadnom Berlinu, da bi konačno, nešto prije ponoći, graničari DDR-a, po nalogu državnog vrha, otvorili granice.

Padom Berlinskog zida okončana je gotovo tridesetogodišnja povijest ove građevine, čiji početak gradnje je službeno započeo 8. augusta 1962. "Antifašistički zaštitni bedem", kako je službeno glasio naziv Berlinskog zida, sagrađen je nakon što su Saveznici odbili prijedlog Sovjetskog saveza o povlačenju svojih snaga iz Zapadnog Berlina.

Dodatni razlog je bio i ogroman broj građana DDR-a koji su u posljednjim godinama 50-ih i početkom 60-ih u tolikoj mjeri napuštali zemlju da je to zaprijetilo kolapsom istočnonjemačkog gospodarstva.

Riječi tadašnjeg glavnog tajnika SED-a Waltera Ulbrichta da "niko nema namjeru sagraditi zid", početkom ljeta 1962., pokazale su se nekoliko tjedna kasnije kao još jedna laž diktature DDR-a.

Gradnja 155 kilometara Berlinskog zida naišla je na žestok ali bezuspješan otpor zapadnih sila i vlade u Bonnu. Pravila o olakšanom putovanju u Istočni Berlin uslijedila su tek 70-ih godina, zahvaljujući prije svega politici zatopljenja odnosa prema istoku tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara Willyja Brandta. Unatoč tomu Berlinski zid je do svog pada ostao utvrda prilikom čijeg prelaska je život izgubilo preko 70 građana DDR-a.

No 9. novembra je i po ostalim sudbonosnim događajima datum koji se duboko urezao u njemačku nacionalnu svijest. Na taj dan 1918. je, nakon abdiciranja cara Willhelma II, proglašena republika. Pet godina kasnije Hitler je izvršio neuspjeli puč, a 1938. je u tzv. Kristalnoj noći, spaljivanjem sinagoga i židovskih objekata, otvoren put holokaustu i genocidu nad evropskim Židovima.

Stoga se neki političari, poput bivšeg ministra vanjskih poslova Joschke Fischera, zalažu da se 9. novembar proglasi nacionalnim praznikom umjesto proizvoljno izabranog 3. listopada, kada je 1990. i službeno proglašeno ujedinjenje dviju njemačkih država.

Komentari (0)
Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: