Predsjednik Pocar posebno je istakao pionirski doprinos sudske prakse Međunarodnog suda razvoju međunarodnog krivičnog prava, napomenuvši da se ona koristi ne samo u drugim međunarodnim krivičnim jurisdikcijama nego i u mješovitim i nacionalnim sudovima. Predsjednik je dalje naglasio neprocjenjivi doprinos koji Međunarodni sud daje u obučavanju čitave jedne generacije pravnika u vođenju međunarodnih krivičnih zakonodavstava i kompleksnih predmeta u suđenjima za ratne zločine, saopćeno je iz ICTI-a.
Predsjednik Pocar je pohvalio korake preduzete da se pojednostave procedure kako bi se osiguralo pravovremeno okončanje mandata Međunarodnog suda, a da pritom osnovna prava optuženih na pravično i ekspeditivno suđenje budu poštovana. Kao posljedica ovoga, pred Međunarodnim sudom se trenutno istovremeno vodi osam suđenja sa dvadeset osam optuženih, što je najveći broj od osnivanja suda. Predsjednik je dodao da će, sa izuzetkom dva predmeta, suđenja u svim preostalim predmetima početi do kraja ove godine i da će sva suđenja, sa izuzetkom tri predmeta, biti okončana do kraja 2009. godine. On je objasnio da su dva od preostalih suđenja potrebna jedino zbog toga što su optuženi kasno uhapšeni.
Međutim, pored ovih uspjeha, predsjednik je naglasio nekoliko ključnih izazova s kojim se susreću i Međunarodni sud i cijela međunarodna zajednica.
Prvo, predsjednik je podvukao važnost zadržavanja najboljeg osoblja Međunarodnog suda sve dok njegov rad ne bude okončan. U tom cilju, predsjednik je zatražio od Vijeća sigurnosti i država članica da daju doprinos u omogućavanju i razvoju sistema beneficija i drugih podsticajnih mjera kojima bi se zadržalo ključno osoblje. Predsjednik je također posebno naglasio potrebu da se razriješi pravna osnova da sudije Međunarodnog suda primaju penzije u potpunom paritetu sa sudijama Međunarodnog suda pravde.
Drugo, predsjednik je napomenuo napredak u razvoju pravosudnih institucija u bivšoj Jugoslaviji i njihovu unaprijeđenu saradnju s Međunarodnim sudom. Predsjednik je, međutim, naglasio da je ovaj napredak i dalje veoma krhak i da bi međunarodna zajednica napravila veliku grešku ukoliko bi zapostavila nacionalne pravosudne institucije u regionu. Predsjednik je naglasio da sa hiljadama predmeta za ratne zločine koji stoje pred sudovima samo u Bosni i Hercegovini, strategija okončanja rada Međunarodnog suda bi zapravo trebalo da bude shvaćena kao strategija za kontinuitet onih aktivnosti koje je započeo MKSJ i za koje je dobio mandat od Vijeća sigurnosti, s domaćim akterima.
Kao dio ove šire zabrinutosti u vezi s nacionalnim pravosuđima u bivšoj Jugoslaviji, predsjednik Pocar je skrenuo pažnju na postojeće potrebe u vezi sa zatvorskim objektima i obukom zatvorskog osoblja i policije u Bosni i Hercegovini. Obim ovih potreba je nažalost postao evidentan bjekstvom Radovana Stankovića iz zatvora u Foči manje od dva mjeseca nakon što je osuđen za sistematsko silovanje, mučenje i porobljavanje žena. Predsjednik je izrazio žaljenje nad činjenicom da Republika Srpska i dalje nije uhapsila Stankovića više od godinu dana nakon njegovog bjekstva.
Treći izazov na koji je ukazao predsjednik tiče se Karadžića, Mladića, Župljanina i Hadžića, koji su i dalje u bjekstvu. Predsjednik je poručio da Međunarodni sud neće zatvoriti svoja vrata sve dok se ovim optuženima ne bude sudilo i pozvao Vijeće sigurnosti da jasno stavi do znanja da će međunarodna zajednica ovu četvoricu optuženih izvesti pred sud i da to ne zavisi od predloženih rokova strategije okončanja rada Međunarodnog suda.
Predsjednik je također naglasio da je dužnost međunarodne zajednice da sarađuje s Međunarodnim sudom znatno šira od obaveze da se uhapse preostali optuženi i izrazio svoje razočaranje zbog toga što Srbija nije ostvarila odgovarajuću i revnosnu saradnju prilikom uručenja poziva za svjedočenje jednom od ključnih svjedoka u jednom od aktuelnih suđenja pred Međunarodnim sudom.
Na kraju, predsjednik se dotakao pitanja naslijeđa Međunarodnog suda. Osim nastavka diskusije s članovima Radne grupe VS-a, predsjednik je stavio akcent na dva ključna projekta koje je Međunarodni sud započeo sa dvije vanjske institucije: prvi je s Međuregionalnim institutom Ujedinjenih nacija za istraživanje zločina i pravde (UNICRI), i ima za cilj sakupljanje preporučenih procedura Međunarodnog suda, a drugi s Organizacijom za evropsku sigurnost i saradnju (OEBS), radi ocjene učinka outreach aktivnosti Međunarodnog suda i programa obuke s ciljem da se identifikuju preporučene procedure i sagleda šta još treba uraditi da bi se osigurao trajni učinak.
Predsednik je zahvalio Vijeću sigurnosti na njegovoj podršci i pozvao Savjet da nastavi podršku ne samo Međunarodnom sudu, već i nacionalnim pravosuđima, koja imaju ključnu ulogu u osiguravanju ustaljivanja vladavine prava u društvima bivše Jugoslavije.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
