Taj dokument na 7.000 stranica, nazvan Papiri Pentagona , koji su objavili Nacionalna arhiva i tri predsjedničke biblioteke, sada se smatra pretkom websitea WikiLeaks, koji objavljivanjem klasifikovanih dokumenata zadaje glavobolju današnjoj američkoj administraciji, ali i nekim stranim vladama, prenose agencije.
Senzacionalno kršenje tajnosti vladinih podataka iz 1971. godine, što su poslije New York Timesa učinili i drugi američki listovi, uzdrmalo je administraciju predsjednika Richarda Nixona i pokrenulo spor pred Vrhovnim sudom, koji je doveo do odluke koja je unaprijedila slobodu štampe u SAD-u.
Papire Pentagona su, pred kraj mandata predsjednika Lyndona Johnsona, pripremili ministarstvo odbrane i vanjskopolitički analitičari privatnih kompanija.
Dokumenti su i procurili od jednog od njih Daniela Elsberga.
Izvještaj je pokazao kako je nekoliko administracija, kako demokrata Johna Kennedyja i Johnsona, tako i republikanca Nixona, svojom politikom dovelo do eskalacije sukoba u Vijetnamu, obmanjujući Kongres, javnost i savezničke države.
U javnosti je već, u raznim prilikama, objavljen najveći dio tog izvještaja.
Sam Elsberg, koji je noći proveo fotokopirajući dokumente koje je predao štampi, sada kaže da je vrijednost njihovog objavljivanja u tome što će konačno biti u cjelini dostupna narednim generacijama. On je i dalje uvjeren da efekat Papira Pentagona ne bi bio toliki da predsjednik Nixon nije pokušavao da osujeti njihovo objavljivanje.
Kada je izvještaj objavljen, Nixonu je odgovaralo da se dio tadašnjeg antiratnog raspoloženja okrene i prema njegovim prethodnicima. On je, međutim, Elsberga nazvao izdajnikom i strahovao da će, ako takvi liberali ne budu primjerno kažnjeni, slična otkrića podriti i njegovu administraciju.
Smatra se da je to uvjerenje o zavjeri protiv koje se treba boriti svim sredstvima, na kraju odvela Nixona na put koji se završio skandalom Watergate, započet u septembru iste godine.
Administracija je tražila sudsku zabranu objavljivanja dokumenata, ali je Vrhovni sud tada stao u odbranu prvog amandmana američkog ustava, koji garantuje slobodu govora.
Kasniji pokušaj vlade da sudi Elsbergu za špijunažu bio je podjednako neuspješan, jer su dokazi protiv njega bili pribavljeni nelegalno.
Elsberg je radio za korporaciju Rand i bio je štićenik tadašnjeg predsjednikovog savjetnika Henryja Kissingera. Sada kaže da je trebalo Papire Pentagona i ranije da doturi štampi, a ne da kada su već bombe počele da padaju na Vijetnam.
Njegova poruka budućim naraštajima takozvanih vistlerblowera je da ne ponove njegovu grešku.
Elsberg je prošle godine stao u odbranu osnivača WikiLeaksa Juliana Assangea, a također odao priznanje vojniku Bradleyu Manningu, osumnjičenom da je WikiLeaksu predao veliki broj klasifikovanih dokumenata, koje je taj website objavio ove godine.
Elsberg je ocijenio da Assange i Manning ne zaslužuju suđenje više nego New York Times 1971. godine ili reporter Washington Posta Bob Woodward koji je pomogao u otkrivanju pozadine afere Watergate.
Američki mediji pisali su da administracija u Washingtonu razmatra načine da bi sudila Assangeu, dok je Manning od maja 2010. u vojnom zatvoru.
Helem Nejse predstavio četvrti album: 15 novih pjesama s cijelim spektrom muzičkih žanrova
