Glasnogovornik Bijele kuće Robert Gibbs ocijenio je da su objavljeni dokumenti lišeni "dalekosežnih otkrića", ali je ipak izrazio zabrinutost zbog osjetljivih informacija koje su detaljno opisane u više od 75.000 objavljenih dokumenata.
WikiLeaks, internetska stranica koje već četiri godine objavljuje različite povjerljive informacije, najavila je da ima još 15.000 tajnih dokumenata o Afganistanu.
"Osim što je to protuzakonito, imena, operacije i programi objavljeni na javnoj domeni mogu biti vrlo štetni za one koji su u našoj vojsci, one koji sarađuju s našom vojskom i za one koji rade za našu sigurnost", rekao je Gibbs.
On je naglasio da dokumenti pokrivaju razdoblje prije nego što je predsjednik Barack Obama naredio slanje 30.000 vojnika kao pojačanja u Afganistan, te rekao da zbog njihove objave neće biti zaokreta u politici administracije protiv talibanske pobune.
Glasnogovornik Pentagona pukovnik Dave Lapan izjavio je da vojska objavu dokumenata uzima "vrlo ozbiljno" te je u postupku pregleda objavljenih informacija, koji bi mogao potrajati "danima ili čak sedmicama".
"Utvrdit ćemo moguće štete od objave tih dokumenata za živote naših pripadnika i koalicijskih partnera i za otkrivanje naših izvora i metode, te sve druge potencijalne štete za nacionalnu sigurnost", rekao je Lapan.
Glasnogovornik Pentagona Geoff Morrell kazao je da ministarstvo nastoji saznati ko je odao informacije WikiLeaksu kako bi se osiguralo da se to više ne ponovi. Dodao je da se razmatraju moguće akcije protiv onih koji su uključeni u odavanje informacija.
"Ti dokumenti bacaju svjetlo na pitanja za koja odavno znamo", izjavio je glasnogovornik State Departmenta Philipe Crowley. On je naglasio da u odnosima SAD-a s vladama u Pakistanu i u Afganistanu postoji "nova dinamika" u odnosu na vrijeme koje dokumenti pokrivaju.
Osnivač WikiLeaksa Australac Julian Assange izjavio je da je objavljeno 76.000 dokumenata, dok je preostalih 15.000 zadržano zbog daljnje provjere.
Američki senator Kit Bond, najviše rangirani republikanac u odboru za obavještajne službe, izjavio je za Fox News da bi zbog ovoga "neko trebalo da nosi narandžasti kombinezon", odnosno da odgovorne za curenje informacija treba strpati u zatvor.
Julian Assange izjavio je za američki javni radio NPR, u telefonskom razgovoru iz Evrope, kako mu odvjetnici savjetuju da ne putuje u SAD jer bi mogao biti uhapšen.
Američki dužnosnici ocijenili su za Fox News da veliki dio objavljenog materijala čine "sirovi i neprovjereni izvještaji" osoba iz regije koje možda imaju svoj "program".
Dužnosnici su također optužili WikiLeaks da ima svoj "program" protiv rata u Afganistanu. "Wikileaks izgleda da ima vlastiti program koji ide dalje od objavljivanje tajnih informacija za dobrobit drugih za analizu", rekao je američki dužnosnik, dodajući kako je sramotno da se u WikiLeaksu prikazuju kao objektivni, a istodobno su protiv rata u Afganistanu.
Objavljene dokumente, koji pokrivaju razdoblje od januara 2004. do decembra 2009., američki vojni časnici, aktivni i penzionisani, opisali su kao uglavnom "taktičke izvještaje" o pojedinim događajima, uključujući i neprovjerena nagađanja o mogućim osumnjičenima i bombaškim urotama. Neki izvještaji sadrže greške, a drugi sumnjive dokaze.
Uprkos tome, prevladavajuća je ocjena u američkim medijima da dokumenti opisuju tmurno stanje i izglede u najdužem ratu koji je Amerika ikada vodila.
Dokumenti, između ostalog, potvrđuju da talibani raspolažu ručnim protuzračnim lanserima s termički osjetljivim navođenjem, kojima napadaju američke helikoptere.
Dokumenti također dokazuju da Iran pomaže snage bivšeg afganistanskog premijera Gulbudina Hekmatyara, koji je u savezništvu s talibanima, kao i da pakistanska obavještajna služba ISI pomaže talibanima.
Dok se Pakistan bori protiv vlastitih talibana u pokrajini Waziristan, afganistanske talibane godinama podržava kako bi parirao regionalnom suparniku Indiji, koja podržava vladu u Kabulu.
Dokumenti također otkrivaju da su stotine afganistanskih civila ubijene kao kolateralne žrtve savezničkih akcija u Afganistanu, te da su te žrtve većinom prešućene u službenim izvještajima o stradanjima.
