{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


"Nismo u svojoj zemlji, ali se čini kao da jesmo"

S
28.9.2009. u 20:52
0
81
"Nismo u svojoj zemlji, ali se čini kao da jesmo"
0
"Nismo u svojoj zemlji, ali se čini kao da jesmo"
Na transparentu, koji je ispred paviljona bh. festivala u Carondelet Park dočekivao goste na spojenim zastavama SAD-a i BiH, pisalo je "Zajedno smo jači". Upravo to bio je i cilj okupljanja izbjeglica iz naše zemlje koji žive u St. Louisu i drugim dijelovima Sjedinjenih Američkih Država.
Šesto po redu tradicionalno druženje Bosanaca i Hercegovaca priređeno je u nedjelju u gradskom parku, a okupljeni su željeli podijeliti tekovine bh. kulture i tradicije sa ostatkom St. Louisa, dok žive nove živote u Americi.

"Okupili smo se, Amerikanci i mi, da naučimo nešto jedni od drugih", kaže A.J. Omerčehajić (31), dok pomaže u služenju krempita i ledenih kocki spravljenih u slastičarni MIDA Bakery.

Očuvanje kulture

Vjeruje se da u regionu St. Louis živi najveći broj izbjeglica iz BiH u SAD-u, oko 35.000 do 40.000, piše STLToday. Ove porodice, koje su našu zemlju napustile u toku rata od 1992. do 1995., naselile su uglavnom južni dio okruga. Mnogi od njih tu su već više od decenije, a otvorili su vlastite restorane, kafiće i prodavnice.

"Mislim da je odlično što priređuju ovakve stvari kao što je kulturni festival", kaže Amerikanac Kenny Mueller (24). On je s majkom Mary (58) uživao u ćevapima i somunu.

Leland Darrow (53) i njegova supruga Mary (53) došli su iz Siloha na ovo okupljanje. Pozvali su ih saradnici koji organizuju festival.

"Veoma malo znamo o Bosni i tamošnjim ljudima, tako da smo došli da to istražimo", kaže Leland, dok traži knjižice bosanskih recepata.

Osim hrane i zabave, ovdje se može odigrati i partija šaha, roštiljati i pogledati kako djevojke odjevene u tradicionalnu nošnju izvode narodne igre iz BiH. Amerikancima stran jezik preplavljuje park, a muzika iz naše zemlje ori se iz paviljona.

Poznati mirisi, prizori i zvuci nude utjehu onima koji se pokušavaju pomiriti s činjenicom da ih je rat zauvijek otjerao s njihovih ognjišta. Mnogi od njih i danas sa sobom nose fizičke i emocionalne ožiljke.

"Srce mi brže zalupa kad vidim sretna lica okupljenih", kaže Dada Makić (29), koja je u St. Louis došla kad joj je bilo 17. Njen zaručnik Muharem Softić (35) muči se da objasni svoja osjećanja na engleskom.

"Sve što smo izgubili, ovdje ponovo gradimo", kaže on. "Nismo u svojoj zemlji, ali se osjećamo kao da jesmo."

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: