Svijet
0

Ni 16 godina od nezavisnosti nema rješenja za ime Makedonije

FENA
Spor između Grčke i Makedonije oko imena najjužnije republike bivše Jugoslavije, oko kojeg se vode pregovori u Ujedinjenim nacijama, počeo je odmah pošto je septembra 1991. u Skoplju proglašena nezavisnost, a do danas stavovi dviju strana nisu približeni ni za milimetar.

UN i mnoge druge međunarodne organizacije, kao i države u svijetu u zvaničnim dokumentima i aktivnostima upotrebljavaju naziv Bivša Jugoslovenska Republika Makedonija (BJRM), ali je niz zemalja, međutim, ovu državu priznao i pod njenim ustavnim imenom Republika Makedonija.

Makedonija je zbog insistiranja na ovom imenu na ozbiljne probleme naišla odmah po proglašenju nezavisnosti. Iako je Badinterova komisija procijenila da Makedonija ispunjava sve uvjete Evropske zajednice (EZ) za međunarodno priznanje, Grčka se tome usprotivila iznoseći niz primjedbi u odnosu na ime nove države, njenu zastavu i ustav.

Grčka vlada je tada uspjela da ubijedi EZ da usvoji zajedničku deklaraciju kojom se priznavanje uvjetuje "nepostojanjem teritorijalnih pretenzija prema susjednoj zemlji članici Zajednice, neprijateljske propagande i odustajanjem od imena koje implicira teritorijalne pretenzije".

Također, najveće grčke političke partije zajednički su odlučile 13. aprila 1992. da riječ "Makedonija" nikako ne može biti sadržana u imenu nove države i ovaj stav postao je kamen temeljac grčkoj poziciji u pregovorima.

Do danas, u svim razgovorima grčki zvaničnici za Makedoniju isključivo upotrebljavaju naziv "Skoplje".

Grčke primjedbe usporile su šire međunarodno priznanje Makedonije, pa je zahjtev za prijem u članstvo UN-a, iako podnijet 30. jula 1992. bio u diplomatskom limbu skoro godinu dana.

Pod imenom Republika Makedonija, ovu državu su prije prijema u UN priznale samo Belorusija, Bugarska, Hrvatska, Litvanija, Slovenija i Turska.

Tokom 1992. neke institucije poput Međunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke usvojile su naziv BJRM, što su početkom 1993. prihvatile i Francuska, Španija i Velika Britanija i ovim je zemlji omogućeno učlanjenje u UN.

Ovakav prijedlog su, međutim, na početku odbile obje strane u sporu - i zvanična Atina i zvanično Skoplje. Grčka tvrdeći da bi prijem zemlje u UN bez prethodnog odricanja od riječi "Makedonija" do u nedogled produžio spor i povećao napetosti, a Skoplje odbijajući da u bilo kojem kontekstu bude povezana sa Jugoslavijom.

Obje strane su, međutim, pod međunarodnim pritiskom prihvatile ovu formulu kao privremeno rješenje do pronalaženja kompromisa i imena koje bi bilo prihvatljivo i za Atinu i za Skoplje, što je omogućilo da Savjet bezbjednosti UN-a primi Makedoniju u članstvo 7. aprila 1993.

Ovo, ipak nije dovelo do toga da Grčka prizna Makedoniju, ali je to učinila većina zemalja. Prva velika sila koja je to učinila bila je Narodna Republika Kina, koja je Makedoniju priznala pod njenim ustavnim imenom 13. oktobra 1993. a zatim su je pod imenom prihvaćenim u UN 16. decembra priznale Danska, Francuska, Nemačka, Italija, Holandija i Velika Britanija.

Do kraja godine, sve članice EZ, osim Grčke, priznale su Makedoniju, a do februara 1994. priznali su je i Japan, Rusija i SAD.

Savezna Republika Jugoslavije je tokom 1990-tih također priznala Makedoniju pod njenim ustavnim imenom.

Uprkos naizgled uspješnom rješenju spora, u narednom periodu došlo je do zaoštravanja odnosa između Atine i Skoplja posebno poslije dolaska na vlast PASOK-a, Andreasa Papandreua, koji je prema Skoplju zauzeo mnogo čvršći stav od svog prethodnika, Konstantina Micotakisa iz konzervativne Nove demokratije, i povukao Grčku iz pregovora pod pokroviteljstvom UN-a.

Protivljenje ovom kompromisu bilo je žestoko i u Makedoniji gde su u mnogim gradovima organizirane demonstracije, a sporazum je dobio podršku parlamenta sa samo dva glasa više.

Iako je ovaj spor izazvao ozbiljne napetosti ne samo na Balkanu, nego i širom svijeta u državama gdje postoje značajne grčke i makedonske zajednice, poput Australije, dvije države ozvaničile su bilateralne odnose Privremenim sporazumom potpisanim u Njujorku 13. septembra 1995. godine.

U okviru ovog sporazuma, Makedonija je zamjenila simbol sunca na svojoj zastavi i uklonila navodno "iredentističke" tačke svog ustava.

Grčka je, pak, pristala da se neće protiviti članstvu Makedonije ni u jednoj međunarodnoj instituciji sve dok koristi ime BJRM.

Činjenica da ovaj sporazum nije konvencionalni akt neograničenog trajanja i da može biti povučen svakog trenutka, dovela je do toga da se o imenu države čija je Skoplje prestonica i danas raspravlja i da ono može biti uzrok za diplomatske incidente poput onoga kada je tokom ovog zasijedanja Generalne skupštine UN-a predsjedavajući, makedonski ambasador Srđan Kerim, izazvao oštar protest grčke delegacije izgovorivši za govornicom "Republika Makedonija".

Tokom proteklih 16 godina razna su rješenja bila nuđena poput "Nova Makedonija", "Gornja Makedonija", "Slavo-Makedonija", ali sve ih je odbacila Grčka, kojoj je nedopustivo samo pominjanje Makedonije u imenu.

Atina je predlagala nazive kao što su "Vardarska Republika", "Republika Skoplje", ali su njih makedonske vlasti odbijale insistirajući upravo na pominjanju ustavnog umena.

Međunarodna situacija trenutno ide u korist Skoplja, jer je do septembra ove godine 118 država, više od 60 posto članica UN-a, ovu zemlju priznalo kao Republiku Makedoniju.

S obzirom na sve veći broj zemalja koje su Makedoniju priznale pod njenim ustavnim imenom, neki posmatrači vjeruju da konstantna erozija grčkog stava znači da je "ovom pitanju suđeno da zamre" tokom vremena.