Obamina obećanja o promjeni političkog smjera temeljila su se najviše na njegovom protivljenju ratu u Iraku - od prvog dana ovog sukoba. Zbog toga je neke Obamine pristaše iznenadila činjenica da je budući predsjednik zadržao Roberta Gatesa, sadašnjeg ministra odbrane. Neke je liberalne odnosno progresivne pristaše Baracka Obame ozlovoljila i kandidatura Hillary Clinton za buduću državnu tajnicu.
Podsjetimo, senatorica iz New Yorka je proljetos bila suparnica Baracka Obame za predsjedničku nominaciju Demokratske stranke i pritom ga je oštro kritizirala zbog njegova navodnog neiskustva na području vanjske politike.
Budući predsjednik je međutim ovako objasnio svoju 'kadrovsku politiku' – za ministre biram ljude koji su kompetentni i efikasni, bez obzira na stranku i ideologiju.
"Niti jedna stranka nema monopol na mudrost. Ako želimo biti uspješni – a s obzirom na veličinu problema koji su pred nama – morat ćemo surađivati, i republikanci i demokrati. Ono što građani najviše žele je to da se političari počnu ponašati u skladu sa zdravim razumom, oni žele inteligentnu vlast. Ne žele ideologiju, ne žele svađu, ne žele podmetanja. Građani žele akciju i efikasnost", rekao je Barack Obama.
Politički analitičari hvale Baracka Obamu, zbog toga što u kabinet imenuje snažne osobe, bez obzira na to jesu li u prošlosti bili njegove pristaše ili suparnici. Jedan od tih analitičara je Larry Sabato sa sveučilišta Virginije:
"Obama želi biti uspješan predsjednik. Da bi to bio, on mora biti realističan u vezi onog što se u ovom trenutku može postići. Taj smisao za realizam došao je do izražaja prilikom izbora novih ministara. Svima je međutim jasno da će oni provoditi njegovu politiku, a ne on njihovu."
No, činjenica jest da su neki liberalni odnosno progresivniji pristaše budućeg predsjednika razočarani. Očekivali su opće i dublje promjene, i na domaćem a i na vanjskopolitičkom planu, koje sada možda i nisu tako izvjesne – ako se uzme u obzir sastav kabineta Baracka Obame.
O tome govori Bruce Buchanan sa Sveučilišta Texas: "Oni jesu razočarani. Međutim, činjenica jest da je njihov kandidat pobijedio, on će uskoro biti u Bijeloj kući, i oni će imati priliku da utječu na debatu o svim pitanjima koja dolaze pred vladu. Stranke u Americi su velike koalicije - u to nema sumnje. Zbog toga će novi predsjednik morati udovoljiti željama i interesima svojih prvotnih pristaša."
U ovom trenutku većina Amerikanaca ima pozitivno mišljenje o tranzicijskom procesu preuzimanja vlasti koji predvodi budući predsjednik. Prema jednoj anketi, tako misli 78 posto Amerikanaca - znatno više nego u slučaju tranzicija prethodnih predsjedničkih administracija, 1992. odnosno 2000. godine.
