{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Nanette Konig, prijateljica Ane Frank iz logora: Bila je poput skeleta, ali puna nade

9.3.2015. u 19:08
31
104
Nanette Konig, prijateljica Ane Frank iz logora: Bila je poput skeleta, ali puna nade
31
Prijateljica Ane Frank otvorila je svoju dušu u emisiji "Real Life" na National Geographic kanalu i prisjetila se svog posljednjeg susreta s njom u koncetracionom logoru. Kazala je kako je Ana izgledala poput hodajućeg skeleta, zamotana u deku, ali da je bila puna nade da će preživjeti i napisati knjigu o svemu onome što je doživjela.
Nanette Konig danas ima 85 godina. Anu je upoznala u osnovnoj školi i zajedno su slavile njen 13. rođendan. Tada je Ana dobila na poklon dnevnik koji je njenu ličnost učinio besmrtnom. Nakon što su odvedene, dvije godine su provele u različitim logorima dok se ponovo nisu srele u Bergen-Belsen koncetracionom logoru u Njemačkoj.

"Bila je premorena, zamotana u deke, jer joj je odjeća bila puna vaški. Bilo je užasno vidjeti je jer je izgubila dosta kilograma. Ništa nije ostalo od nje. I danas ne znam kako smo se nas dvije, dva skeleta, uspjele prepoznati nakon toliko vremena", rekla je Konig.

Ana je preminula u 15. godini, nekoliko sedmica prije nego je logor oslobođen. Njih dvije su bile među dva miliona Jevreja koje su nacisti doveli u logor. Više od šest miliona Jevreja ubijeno je širom svijeta tokom Drugog svjetskog rata. Konig je uočila Anu kroz žice koje su dijelile dva dijela logora.

"Vidjela sam je kako hoda s druge strane žice. Nisam mogla prići jer smo mogle biti mučene ili ubijene", prisjetila se Konig.

No, kada je žica uklonjena, Konig je ugledala Anu i prišla joj. Razgovarale su nekoliko puta.

"Ja sam jedina od cijelog razreda koja ju je vidjela u Bergen-Belsenu. Bila sam u dijelu kampa sedam, a ona osam. Srele smo se nekoliko puta. Ispričala mi je o svom dnevniku i kazala kako će ga koristiti za knjigu kada se rat završi, nikada nije željela objaviti dnevnik. Pričale smo o životu kakav su vodili Jevreji koji su se skrivali i kako je taj način života bio težak. Sanjale smo i nadale smo se da ćemo izdržati. To je bio način da preživimo. Bile smo zrele jer su nas okolnosti natjerale da odrastemo preko noći. Izgubile smo porodice, nismo znale da li ćemo ikada ikoga više vidjeti", rekla je Konig.

Anin dnevnik objavljen je 1947. godine i preveden je na 67 jezika, te je prodat u 30 miliona primjeraka.

"Sjećam se kada je dobila dnevnik na poklon, odmah je kazala kako će bilješke koje bude radila u njemu koristiti za svoju knjigu koju će objaviti kada naraste. Željela je biti viđena i da je ljudi čuju. Bila je puna života, voljela je pričati i sviđali su joj se dječaci. Sigurna sam da bi postala velika književnica da je preživjela", rekla je Konig.

Vidjela je Anu kratko prije nego je umrla. Konig je bila jedna od 60.000 preživjelih koji su oslobođeni iz logora.

"Vidjela sam je prije nego je umrla. Iako to nije bio kamp smrti uvjeti su nas ubijali. Bilo je vrlo emotivno. Ona nije uspjela, ja jesam. Još uvijek je vidim kako stoji ispred mene", kazala je plačući.

Konig danas živi u Sao Paolu u Brazilu s mužem Johnom. Zahvalna je što je preživjela strahote logora. Ističe da ni sama ne zna kako.

"Tjerali su nas da stojimo 36 sati. Izveli su me iz linije i tada sam se počela tresti jer nisam znala šta će mi uraditi. Imala sam mnogo sreće jer je vojnik pucao u zrak i poslao me nazad. Nisu me mučili. Preživjela sam igrom slučaja", rekla je Konig.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: