Visoko razvijene zemlje u bezbjednost na ulicama ulažu mnogo novca. Učesnici u saobraćaju dobro su informisani o rizicima, a puno se ulaže i u sigurnost samih automobila.
Za to vrijeme situacija u siromašnim zemljama je sasvim drugačija.
Najveći porast broja poginulih u saobraćaju je u zemljama koje se privredno razvijaju vrlo brzo.
Sve više ljudi posjeduje vlastiti automobil, ali taj razvoj ne prati sigurnosna infrastruktura.
Recimo, u Trinidadu i Tobagu nije običaj da se vozači i putnici vezuju pojasom u automobilu.
Također, u mnogim zemljama vozači su pod utjecajem alkohola, a brzina vožnje se uopšte ne kontroliše.
U Keniji najviše ginu siromašni - veliki dio žrtava su pješaci i biciklisti.
Uglavnom je riječ o siromašnima koji imaju malo novca i koji se kreću pješice ili na biciklu.
