Kako, naime, piše "Daily Telegraph", 18. februara na centralne ulice Londona izaći će i do sto hiljada britanskih muslimana koji će učestvovati u dosad najvećem u nizu protesta zbog toga što smatraju da su im vjerska osjećanja povrijeđena.
Komitet muslimanske akcije, organizator marša od Trafalgara do Hyde Parka, saopćio je kako će učiniti sve da spriječi isticanje dosad viđenih poruka mržnje, u vidu poziva na ubistva Evropljana i demonstranata maskiranih u bombaše-samoubice.
"Times", međutim, prenosi da londonsku policiju više brine protest muslimana zakazan za predstojeću subotu u centru grada, jer raspolaže podacima da islamski ekstremisti spremaju nerede na skupu koji prema planu treba da bude miran.
Pripadnici desničarske Britanske nacionalne partije za isti dan spremaju kontramiting i već imaju odštampane majice s natpisima "Volite slobodu govora - podržite Dansku", piše "Times".
Vrijedi razmotriti šta sloboda govora danas zaista znači, piše u svome uredničkom komentaru "Independet".
Uz podsjećanje na činjenicu da je riječ o civilizacijskoj tekovini pobjede nad miješanjem države ili monarha u slobodu izražavanja, list dodaje da bi odbrana "apsolutnog" prava na slobodu govora možda imala smisla ako je riječ o zemljama u kojima se zatvaraju radiostanice ili štamparije. Taj argument, međutim, gubi dosta od svoje moralne snage kada se radi o trećerazrednim crtežima Poslanika svih muslimana svijeta.
Pravo na slobodu govora mora biti zakonski zagarantovano, ali bi bilo poželjno da se pojedinci i institucije u onome što pišu ili objavljuju ne rukovode samo zakonima, već onim što ih nadilazi, a to je, zaključuje list, moralna odgovornost u svakome od nas.
"Guardian" objavljuje komentar historičara Thimotyja Gartona Asha, koji u sličnom tonu ističe značaj slobode govora u ovome "presudnom" trenutku za Evropu.
Vijekovima je postojalo, piše Garton Ash, jedno dobro pravilo koje se odnosi na koegzistenciju civilizacija: "Kad si u Rimu, ponašaj se kao Rimljanin." Globalizacija je poništila značaj ove izreke - Rim više nije samo Rim, Rim je i Tunis, Kairo ili Tirana. Birmingham je i Punjab i Kashmir, a London je cijeli svijet.
Zbog globalnog uticaja masovnih medija više ne postoje lokalne uvrede i lokalno zastrašivanje - svako može doprijeti do svakoga. Pitanje je, nastavlja Garton Ash, kako uspostaviti ravnotežu između slobode govora i uzajamnog poštovanja u ovome pomiješanom svijetu, koji je ujedno i blagosloven i proklet mogućnostima instant komunikacije?
Najveća opasnost u ovom trenutku predstavlja mogućnost da muslimanski ekstremisti počnu puhati u jedra antimuslimanskim ekstremistima, poput pripadnika Britanske nacionalne partije. Njihov nasilni govor potom će podstaći umjerene muslimane da podržavaju zagovornike džihada, i tu nema kraja, piše Ash.
Pravu podjelu ne treba tražiti između muslimanskoga i nemuslimanskog svijeta, već između ekstremista i umjerenih s obje strane, kojima treba pružiti mogućnost za dijalog. To je najbolji način da se odgovori na mržnju, zaključuje Thimoty Garton Ash u "Guardianu".
