Svijet
0

Milioni gladuju na sramotu cijelog svijeta

Sarajevo-x.com
I dok su glad i oskudica još uvijek rasprostranjeni širom svijeta, međunarodna zajednica, unatoč svojim obećanjima, ne poduzima ništa da se to zaustavi, kršeći tako osnovna ljudska prava, tvrde Ujedinjeni narodi. No, ne čine to samo uskraćivanjem pomoći, već u nekim slučajevima i sami doprinose širenju siromaštva i gladi.

"I pored obećanja da će glad biti iskorijenjena, malo toga je urađeno da se smanji globalni broj žrtava gladi", rekao je Jean Ziegler, UN-ov stručnjak za pravo na ishranu u svom izvještaju za Generalnu skupštinu UN-a.

Više od 852 miliona osoba, oko 13% čitave svjetske populacije, nema dovoljno hrane da bi održali zdrav život.

Od ove brojke, oko 815 miliona osoba živi u zemljama u razvoju, 28 miliona ih je u tranzicijskim zemljama Istočne Evrope te oko devet miliona u razvijenom industrijalizovanom svijetu.

"Sramota je za čovječanstvo da, u svijetu koji je bogatiji kao nikada do sada, šest miliona djece oboli od bolesti izazvanih neuhranjenošću prije no što napune petu godinu", rekao je Ziegler.

Većina gladnih živi u Africi i Aziji, a od toga 80% ih živi u ruralnim područjima i ovise o agrikulturi da prežive.

"Oni su gladni jer nemaju posao ili pristup produkcijski resursima kao što su zemlja i voda, a koji su potrebni da bi prehranili svoje porodice. Sva ljudska bića imaju pravo da žive dostojanstveno, a pravo na ishranu je osnovno ljudsko pravo", naglašava Ziegler.

On kritikuje veliki nedostatak ulaganja u programe UN-a, naročito u Darfuru, Džibutiju, Etiopiji, Eritreji, Somaliji itd., nazivajući takav odnos neprihvatljivim.

"Sve vlade imaju odgovornost da odgovore na pozive UN-a koje su u vezi krize sa ishranom i glađu", kaže Ziegler.

Često UN-ov Svjetski program za hranu (WHO) mora smanjiti isporuku hrane za pola zbog nedostatka finansiranja.

Međutim postoji i još jedan pogled na glad i uzroke gladi. Sjevernoamerički sporazum o slobodnoj trgovini (NAFTA) Meksičke farmere dovodi na ivicu gladi.

Meksiko uzgaja kukuruz već 10.000 godina. Poslije potpisivanja sporazuma, koji je trebao izjednačiti trgovinske odnose, Meksiko je otvorio granice SAD-u za uvoz roba, uključujući kukuruz.

Meksički farmeri, koji uglavnom rade na malim porodičnim farmama, nisu bili u mogućnosti da ostanu konkurentni gigantima iz Amerike. Američki proizvođači dobivaju subvencije za proizvodnju kukuruza u iznosu od 10 milijardi dolara, što je deset puta o meksičkog budžeta za agrikulturu.

Zato nije čudno da izvoz u Meksiko raste i čini jednu trećinu tržišta tom žitaricom. To je dovelo da velike krize u proizvodnji kukuruza u Meksiku. Izvoženje subvencioniranog kukuruza u Meksiko smanjilo je cijene kukuruza za 70%.

Ovakav potez jedne svjetske sile doveo je da milioni ionako siromašnih farmera ostanu bez zemlje i prihoda, doprinoseći povećanju broja siromašnih i gladnih.