"Kada sam stigla u Calais, vidjela sam tugu i bol koja mi je jako dobro bila poznata i bila sam svjesna šta treba prvo da poduzmem. Nakon obilaska kampa, razgovora sa izbjeglicama, željela sam prvo da im organiziram hranu i vodu, a za bebe mlijeko, da imaju za prvu pomoć. U autu sam imala oko 200 majica od mog udruženja koje sam odmah podijelila. Nakon upoznavanja i razgovora saznajem direktno od izbjeglica da je već od juna vise od 10 osoba poginulo pokušavajući da odu za Englesku", istakla je Thea.
Jedan od migranata, Muhamed, kaže da za njih postoje samo dvije mogućnosti: život ili smrt. Upravo tu poruku žele poslati britanskoj kraljici Elizabeti.
"Mi smo ovdje napušteni i novaca više nemamo. Garderoba, cipele sve je već potrgano. Spavamo u šatorima, na podu. Imamo trudnice, djecu, žene. Pitam se gdje je ta humanost u Evropi i gdje je ta sloboda u Evropi", priča Muhamed.
U blizini luke, grupa Sirijaca je podigla šatore, a jedan od njih se zove Jusuf.
"Osjećamo se kao predmeti sa kojima se momentalno igra BBC. Ne gubimo nadu, pokušavamo, svaki dan da idemo za Veliku Britaniju i to nam je zadnja šansa. Nemamo vise ništa, mnogi gladuju, ali i dalje imamo ponos i ne želimo nikome da se molimo. Ni jedna organizacija iz Francuske nas nije posjetila. Nemamo vode, nemamo gdje da se istuširamo. Žene i djeca su nam ispaćeni. Prešli smo preko 10.000 kilometara. da bi nam ovdje zatvorili granicu. Od policije smo često maltretirani. Najgoru situaciju smo doživjeli u Makedoniji, Mađarskoj i ovdje u Francuskoj. U Makedoniji i Mađarskoj su nas tukli, uzimali otiske svih deset prstiju", rekao je Jusuf.
Thea je zamolila "sve dobre, plemenite i humane ljude, toplog srca koji su u mogućnosti da pomognu da to i učine slanjem odjeće, obuće ili hrane za izbjeglice".
