Martić je prvostepenom presudom od 12. juna 2007. godine osuđen na 35 godina zatvora za progone, ubistvo, mučenje, deportaciju i druge zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona i običaja ratovanja počinjene u prvoj polovini devedesetih godina protiv Hrvata i drugih nesrba u Hrvatskoj.
U zatvorsku kaznu Martiću će se uračunati i vrijeme provedeno u pritvoru Haškog suda, u kojem će ostati dok se ne organizira njegov transfer u zemlju u kojoj će odslužiti kaznu, odlučilo je Žalbeno vijeće ICTY-a.
Žalbeno vijeće je odbacilo gotovo sve od ukupno deset osnova za žalbu koje su na žalbenoj raspravi u junu ove godine podnijeli Martićevi advokati.
Prihvatilo je tek nekoliko podosnova za žalbu, u kojima su se advokati žalili na nedovoljno dokazanu vezu Martića s počiniteljima nekih od zločina srpskih paravojnih snaga u razdoblju od 1991. do 1995. godine, ali to nije utjecalo na smanjivanje presude koju je donijelo Raspravno vijeće.
Žalbeno vijeće je također prihvatilo osnovu za žalbu Tužiteljstva, ali je ocijenilo da ona ne opravdava povećanje kazne.
Od 1991. do 1995. godine Martić je obavljao dužnosti ministra unutrašnjih poslova, ministra odbrane i predsjednika samoproglašenog entiteta Srba iz Hrvatske poznatog pod nazivima “Srpska autonomna oblast Krajina” i “Republika srpska Krajina”.
U prvostepenoj presudi stoji da je tokom ovog perioda Martić učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je imao za cilj stvaranje jedinstvene srpske države putem sistematskog vršenja zločina nad nesrbima na velikom području.
Pretresno vijeće je zaključilo da je gotovo cjelokupno hrvatsko i drugo nesrpsko stanovništvo protjerano s područja pod Martićevom kontrolom. Milan Martić je osuđen i zato što je 2. i 3. maja 1995. naredio granatiranje centra Zagreba, glavnog grada Hrvatske, tokom kojeg je sedam ljudi poginulo a više od 200 ranjeno, od kojih su mnogi zadobili stravične ozlede.
Obje strane u postupku su uložile žalbu na prvostepenu presudu. Odbrana je zahtijevala da se Martiću izrekne oslobađajuća presuda ili da mu se ponovo sudi na osnovu nekoliko navodnih činjeničnih grešaka i pogrešne primjene prava. Tužilaštvo je podnijelo jedan žalbeni osnov, zahtijevajući reviziju presude o kazni zbog navodne pogrešne primjene prava.
Žalbeni pretres je održan 25. i 26. juna 2008. godine.
Pogledajte sramotnu utrku koja je pod istragom: Kineza pustili da pobijedi u Pekingu
New York Times piše o namještaju iz Konjica: Spoj stogodišnje tradicije i modernog dizajna
