Zakoni koji datiraju iz vremena Elizabete I zabranjuju kategoriji ljudi okarakteriziranoj kao "idioti" i "luđaci" da postanu poslanici. Idioti su definirani kao oni koji "nisu u stanju biti razumni", a luđaci kao ljudi koji su "samo povremeno lucidni".
U današnje vrijeme ovaj zakon se primjenjuje tako što je svakome kome je bilo određeno liječenje na osnovu Zakona o mentalnom zdravlju zabranjeno da postane poslanik.
Izvjestan broj poslanika i organizacije koje se bave mentalnim zdravljem uložio je protest i traži ukidanje ovoga, kako kažu, diskriminirajućeg zakona tvrdeći da su mnogi poznati i uspješni ljudi patili od raznih duševnih oboljenja.
Jedna anketa provedena među poslanicima također pokazuje da je čak 27 posto poslanika iskusilo psihičke probleme, a svaki treći kaže da su ga predrasude u društvu spriječile da o tome otvoreno govori.