List piše da će skupom dominirati dva različita pristupa, što bi moglo ugroziti njegov uspjeh.
Na jednoj strani su, piše list, Amerikanci koji naglasak stavljaju na mjere za poticanje privrede, dakle, na još veću državnu potrošnju kako bi se potaknula tražnja, a na drugoj Evropljani, predvođeni Nijemcima i Francuzima, koji insistiraju na oštrijoj kontroli finansijskih institucija i kreditnog tržišta.
Negdje između je Britanija, čijem je premijeru Gordonu Brownu očajnički potreban uspješan samit da bi popravio svoj politički rejting kod kuće.
Financial Times je, međutim, došao do jednoga povjerljivog vladinog dokumenta čije objavljivanje neće nimalo pomoći Brownu u tom pogledu.
List piše da je vlada, pripremajući samit G-20, raspisala tender za usluge lobista da utiču na zemlje učesnice samita ne bi li u London došle sa željom da postignu konsenzus.
U dokumentu se, međutim, zemlje učesnice svrstavaju u prvu i drugu kategoriju, što po ocjeni Financial Timesa, daje interesantan uvid u to kako Foreign Office gleda na svijet.
U prvoj kategoriji se nalazi 11 država, među kojima su Sjedinjene Države, vodeće evropske zemlje te Kina, Indija, Brazil ali i Saudijska Arabija i Južna Afrika.
U drugoj su kategoriji, dakle po ocjeni britanske vlade manje važne zemlje, Rusija, Turska i Indonezija ali i stari partneri iz Komonvelta Australija i Kanada.
Foreign Office je, završava Financial Times, demantirao da ovaj spisak na bilo koji način predstavlja hijerarhiju država kojima Britanija pridaje najveći značaj.
