Lokalni izbori u Evropi: (Anti)secesionizam, razum, populizam, kako se koalira i zašto se glasa

"Nažalost, veliki broj ljudi ne poznaje osnove funkcionisanja demokratskog društva, tako da i ne mogu da razlikuju teme koje imaju veze sa lokalnim izborima od onih koje nemaju. Nažalost, odluku za koga će glasati oni donose na osnovu irelevantnih stvari", kazao je Husagić.

On dodaje da je većina ljudi ipak svjesna da su lokalni izbori ako ne važniji onda isto tako važni za njihov svakodnevni život kao izbori na nacionalnom nivou, jer lokalna vlast direktno utječe na svakodnevnicu.

"Većinu ljudi puno više interesuje da li će u naselju gdje žive biti dovoljno mjesta u obdaništima ili školama za njihovu djecu. Da li će biti izgrađeno igralište i koliko će biti zelenih površina", zaključuje Husagić.

Španija - Secesionizam je nebitan

Država koja se posljednjih godina u svjetskim medijima nalazi uglavnom kroz vijesti o secesionizmu vlasti u Kataloniji i enormnim dugovima centralne vlasti u Madridu, kroz lokalne izbore pokazuje svoje manje poznato lice – sposobnost razlikovanja jurisdikcija.

Posljednji lokalni izbori u Španiji održani su 2014. godine, a prema pisanju medija u periodu predizborne kampanje, najveće teme oko kojih su se lomila koplja i ubirali glasovi jeste odnos moći državne, regionalne i lokalne vlasti.

Kako je pisao britanski Guardian, pojedine partije, pa čak i one koje su tek došle na političku scenu, osvojile su primjetnu podršku obećavajući premještanje određenih nadležnosti na lokalne nivoe. Najviše spominjani problemi u gradovima kao što je Barselona bili su siromaštvo i borba protiv deložacija, a ne otcjepljenje od Madrida.

Posljednji izbori u Španiji, a posebno u Kataloniji, pokazali su da glasači razlikuju nadležnosti lokalne samouprave i regionalnog ili državnog nivoa. Iako je popularnost ideje nezavisne Katalonije centrirana upravo u Barseloni, današnju gradonačelnicu Adu Colau Ballano na čelo grada dovela su obećanja poput borbe za osiguravanje doma najsiromašnijim. Konzervativni separatista Xavier Trias te je godine izgubio izbore.

Mnogi glasači su priskočili u zagrljaj partijama koje su se fokusirale na obećanja o borbi protiv mjera štednje. Naprimjer, Guardian je izvještavao o padu popularnosti Narodne partije koja nije mogla osvojiti većinu u 9 španskih regija zbog niza koruptivnih skandala i nameta koji su uvedeni kao lijek protiv javnog duga.

Norveška - Državna vlast se kažnjava lokalno

Iako važi za jednu od najrazvijenijih država Evrope i svijeta, manje je poznato da u ovoj skandinavskoj državi nakon lokalnih i nacionalnih izbora vlada opći metež kroz sklapanje koalicija jer niti jedna partija može osvojiti većinu glasova.

Također, lokalni izbori se koriste kao revizija (ne)uspješnosti nacionalne vlasti. U Norveškoj su 2015. godine održani lokalni izbori koji su poslužili kao teška kazna za vladajuću strukturu vlasti na državnom nivou.

Naime, građani su odlučili kazniti koaliciju partija desnog centra opredijelivši se u svojim općinama za kandidate i stranke koje su naginjale lijevom političkom spektru. Nesposobnost desničara učinila je da izgube dva najveća grada – Oslo i Bergen. Pobjeda ili poraz pojedinačnih partija mora se uzeti sa rezervom jer treba napomenuti da u Norveškoj gotovo uvijek vladaju koalicije lijevih ili desnih. Značajan broj glasova, zapravo historijski rast, zabilježila je partija Zelenih koja je sa jedan posto glasova porasla na četiri posto osvojenih glasova. Prilikom biranja koalicijskih partnera, Zeleni su izjavljivali kako budućnost vide i sa lijevim i desnim strankama. Naposljetku su izabrali ljevicu.

Gubitak desničara mediji su objasnili rezultatom njihovog žestokog protivljenja propuštanju migranata sa Bliskog istoka na tlo Norveške. Nepopularnost ovakve politike kažnjena je na lokalnim izborima koji su uzrokovali najveći poraz desničara u posljednjih 20 godina.

Češka Republika - Ljevičari fašisti? Moguće!

Bivša socijalistička država obojena je crvenom, crnom, plavom, žutom i svim drugim mogućim političkim bojama. Ipak, ksenofobične izjave u Češkoj ne mogu pomoći u razlikovanju jednih od drugih.

Lokalni izbori 2014. godine u ovoj srednjoevropskoj zemlji protekli su u tonu iznenađenja. Prvenstveno, veliku pobjedu odnijeli su nezavisni kandidati, dok su gubici registrovani i u desničarskim i u ljevičarskim partijama.

Posljednji lokalni izbori zabilježili su pad popularnosti parlamentarnih stranaka sa tek nekoliko izuzetaka koji potvrđuju pravilo. Ono što je zanimljivo u češkom političkom sistemu jeste da partije sa najviše glasova ne moraju nužno završiti na vlasti (slično se dešava i u BiH). To zavisi uglavnom od sposobnosti pregovaranja tokom koaliranja, a tu zbog iskustva prednost imaju uglavnom parlamentarne partije.

Predizborne kampanje koje su ispraćene vulgarnim nastupima i prijetnjama pojedinih podsjetila je Evropu da dio češkog društva ima veliki problem sa manjinama, a tome svjedoči i saopćenje OSCE-a iz 2010.

Politički spektar u ovom slučaju uopće nije bitan, tako pojedini socijalisti odlučuju kupiti glasove napadom na romsku populaciju zbog navodne zloupotrebe socijalne pomoći. Pojedini kandidati, ljevičari i desničari, često su govorili o "neadaptiranim građanima", "beskućnicima koji zauzimaju trotoare", "parazitima", "crncima" i slično.

Da stvari budu gore za nekoliko nijansi, rasističke poruke mogle su se naći na regularnim plakatima tokom predizborne kampanje. Svakako, ovo nije slika cjelokupnog češkog društva niti kompletna slika mainstream politike, ali je pokazatelj da su političari u navodno modernim evropskim državama spremni koketirati sa fašizmom kako bi osvojili pokoji glas više.