LeBor tvrdi da svjetska organizacija nije sposobna ispuniti svoju misiju prvenstveno zbog toga što su joj primarni njezini birokratski interesi, ali i zato što – sučeljena sa zločinima - nastoji ostaviti dojam 'neutralne' ustanove.
[SLIKA]1[/SLIKA]"Od Ruande do Srebrenice, Ujedinjeni narodi nisu bili u stanju spriječiti genocid, prvenstveno zbog toga što su se previše trudili da ostanu neutralni, da se ne zamjere jednoj od sukobljenih strana“, kaže Adam LeBor.
"U Bosni smo bili svjedocima sličnom trendu kao i u Ruandi – dužnosnicima Ujedinjenih naroda bilo je najvažnije da ostanu neutralni. To im je bilo važnije od njihove humanitarne misije."
Adam LeBor piše da su 1995. godine u sjedištu Ujedinjenih naroda svi bili svjesni srpskih planova u vezi sa Srebrenicom - koja je bila proglašena zaštićenom enklavom UN-a. Međutim, „zbog unutrašnjih političkih i birokratskih razloga, u Ujedinjenim narodima nisu bili spremni na brzu akciju, odnosno sprečavanje pokolja osam hiljada srebreničkih Bošnjaka“ – kaže Adam LeBor.
U nedavno objavljenoj knjizi “U suradnji sa zlom“, LeBor tvrdi da je birokratski aparat svjetske organizacije u Bosni i Hercegovini upravo na „apsurdan i groteskni“ način nastojao izbjeći konfrontaciju s počiniteljima masovnih zločina.
Britanski novinar u svojoj knjizi navodi i nekoliko primjera.
Zapovjednici mirovne misije u Sarajevu odbili su zahtjev da se iz zraka napadnu srpski položaji oko Srebrenice samo zato što zapovjednik holandske jedinice na terenu nije ispravno ispunio formular koji je potreban da bi se zahtjev razmotrio. Sarajevo je opetovano granatirano – bez obzira na činjenicu da je oko njega bila uspostavljena demilitarizirana zona.
Zapovjednik mirovnjaka Rupert Smith zatražio je zračne udare po srpskim položajima. No, čelni dužnosnik Ujedinjenih naroda u Bosni i Hercegovini Jasushi Akashi je odbio Smithov zahtjev. Adam LeBor čita iz Akashijevog telegrama tadašnjem glavnom tajniku UN-a Kofiju Annanu:
"U telegramu, Akashi kaže da se zahtjev Ruperta Smitha mora odbiti jer bi zračni napadi na Srbe – ovdje ću sada citirati – „oslabiti Miloševića“. Akashi je naime bio uvjeren da Ujedinjeni narodi trebaju Miloševića za kasnije mirovne pregovore.
Treba priznati, Akashi nije jedini koji je to mislio. Međutim, glavni problem ovdje je u činjenici da Jasushi Akashi u hodu stvara politiku Ujedinjenih naroda, umjesto da provodi izvornu misiju svjetske organizacije." Adam LeBor je o ratovima u bivšoj Jugoslaviji izvještavao za britanske dnevnike Times i Independent.
Na nedavnom predstavljanju svoje knjige u konzervativnom think tanku Heritage Foundation u Washingtonu, Adam LeBor je izjavio da je svjetska organizacija bila neefikasna upravo zbog toga što je nastojala biti „neutralnom“ – zbog čega su život izgubile stotine hiljada ljudi.
"U svom odbijanju da razlikuje agresora i žrtvu, odnoseći se prema objema stranama kao da su „jednaki partneri“, Jasushi Akashi i svjetska organizacija postali su de facto saveznici onih koji su odgovorni za zločine", javio je Glas Amerike.
Adam LeBor tvrdi da se takva inertnost i nesposobnost u sprečavanju masovnih zločina ponavlja i danas, na kriznim točkama poput Darfura. Već 2003. su u New York slani hitni izvještaji o zločinima u toj sudanskoj pokrajini. Ignorira ih se i danas, četiri godine kasnije – bez obzira što je u etničkim sukobima u Darfuru do sada poginulo i do dva miliona ljudi.
Pripremajući građu za svoju knjigu "U suradnji sa zlom“, LeBor je razgovarao s diplomatima koji su nastojali okončati ratove na Balkanu – Madeleine Albright, Richardom Holbrookeom, Douglasom Hurdom i Davidom Owenom.
