"Ubili smo premijera Đinđića. Sve je bilo onako kako sam rekao u istrazi. Kajem se i sve ću ponovo ispričati", naveo je Krsmanović u žalbi koju je, kako list navodi, svojeručno napisao na parčetu papira u zatvorskoj ćeliji.
Krsmanović je, kako su "Novosti" saznale iz izvora bliskih srpskom pravosuđu, žalbu napisao sam, bez advokata, i u njoj je obrazložio svoje priznanje.
On je naveo detalje koji su stajali u optužnici protiv njega, ali i ostalih članova zločinačkog udruženja koji su osuđeni na višegodišnje kazne zatvora.
U ovom trenutku niko ne želi da govori o tome iz kog razloga se Krsmanović odlučio da baš sada još preciznije prizna učešće u ubistvu, navode "Novosti".
Vjerovatno, rekli su sagovornici lista, računa na blagost višeg suda, koji bi trebalo da uzme u obzir njegovo dodatno priznanje i iskreno kajanje i ublaži mu visoku kaznu.
Jedan od 12 optuženih, Krsmanović u žalbi na presudu tročlanog sudskog vijeća kojim je predsjedavala Nata Mesarovi "olakšao je dušu" i sve do detalja objasnio kako je ubistvo Đinđića planirano, izvedeno, i ko je od "zemunaca" koji zadatak izvršavao.
To bi, praktično, moglo da znači da će završne riječi pred najvišom sudskom instancom, koje se očekuju od 17. decembra, biti potpuno drugačije, jer postoji mogućnost da Krsmanović i javno prizna sve što zna o atentatu i ispriča svoju ulogu u zločinima pripadnika "zemunskog klana", navode "Novosti".
U presudi koju je potpisala sutkinja Mesarović osvrnula se posebno na iskaz Krsmanovića, koji je u istrazi govorio da su "zemunski klan" i Milorad Ulemek procjenjivali da će ubistvo premijera dovesti do poremećaja u društvu i da će poslije atentata Legija biti postavljen na visoko mjesto u MUP-u Srbije".
Prema optužnici, Krsmanović se nalazio u Nemanjinoj ulici, odakle je javljao dolazak kolone vozila s premijerom.
Sam Krsmanović u završnoj riječi je rekao da se najiskrenije kaje zbog svega što ga je "dovelo u ovakvu situaciju i položaj u kojem sam danas".
"Kajem se i zbog svoje djece koja odrastaju bez oca, kajem se zbog još mnogo toga, ali imam vjeru u Boga. On zna moje namjere i vjerujem da će biti na mojoj strani", rekao je Krsmanović u završnoj riječi.
Sudiji se Krsmanovićevo kajanje nije učinilo dovoljno iskreno - osuđen je na 30 godina.
Advokat Krsmanovića, Veljko Delibašić, inače uvijek raspoložen za razgovor s medijima, u utorak je bio nedostupan za bilo kakav komentar, pišu "Novosti".
List je objavio i Krsmanovićev iskaz iz 2003. godine, u kojem navodi da je "čuo dva pucnja u razmaku, kao kad se izgovori 'du-du'".
Krsmanović je naveo da je tada sjeo u automobil i odvezao se do Autokomande.
"Usput me je nazvao Miloš (Simović) i rekao da tamo negdje budem. Poslije sam otišao u stan u (ulici) Triše Kaclerovića, koji je također ranije bio iznajmljen", rekao je Krsmanović.
"Sutradan uvečer je došao Ninoslav Konstatinović i smijao se. Ispričao nam je kako je došlo do pucnjave u Đinđića i da je, kada je Aca Simović zvao mene, da je tada Zvezdan Jovanović nišanio prema Đinđiću", kazao je Krsmanović.
"Pucao je dva puta i poslije toga pušku bacio Simović Aleksandru i prvi počeo da bježi", dodao je on, prenio je Tanjug.
