ICTY
0

Krajinski Srbi pred Oluju razgovarali s UN-om o evakuaciji

FENA
Nekadašnji najviši civilni predstavnik misije UN-a u sektoru Jug Hussein al-Alfi potvrdio je u srijedu na suđenju trojici hrvatskih generala pred Haškim sudom da je krajinski radio nekoliko dana pred Oluju proglasio policijski sat, a 4. avgusta su vlasti krajinskih Srba razgovarale s predstavnicima UN-a o evakuaciji.

"Nama je prevedeno da se uvodi policijski sat... Zbog toga 4. avgusta rano ujutro i nije bilo ljudi na ulicama", kazao je al-Alfi, dodavši da nema saznanja o tome je li HV znao da neće biti civila, ali da pretpostavlja da je hrvatska strana slušala tu radio postaju.

Al-Alfi je počeo svjedočiti jučer, kad je odgovarao na pitanja tužilaštva, a danas su protuispitivali odvjetnici generala Ante Gotovine, Mladena Markača i Ivana Čermaka koje se tereti za zločine počinjene tijekom i poslije Oluje.

Svjedok al-Alfi je kazao kako su se u poslijepodnevnim satima 4. avgusta on i general Alain Forand sastali s vodstvom krajinske vojske.

"Tresli su se. Počeli su zahtijevati 70.000 litara goriva i 500 kamiona za prijevoz civila", napisao je tada u svom izvješću al-Alfi, potvrdivši te navode tokom protuispitivanja Luke Mišetića, branitelja generala Ante Gotovine.

Svjedok tužiteljstva je posvjedočio da je izvješće proslijedio u sjedište UN-a u Zagrebu, objasnivši da su krajinske vlasti zatražile od Ureda za civilne poslove i UNHCR-a pomoć pri evakuaciji 32.000 civila iz Knina, Obrovca, Benkovca i Gračaca prema Petrovcu i Banja Luci u BiH.

"To su vam rekli? Da će evakuacija ići prema Petrovcu i Banja Luci", upitao je Mišetić.

"Tako je. Konkretno su nam rekli da će civile evakuirati u BiH", odgovorio je al-Alfi.

U nastavku protuispitivanja svjedoku je pročitan dio intervjua glasnogovornika UN-ova sektora Jug Aluna Robertsa s novinarom Obradovićem u kojem Roberts kaže da su "ljudi iznenađeni i šokirani napadom, ali nema panike među civilima", na što je al-Alfi kazao da se "s tim ne može složiti".

On tvrdi da se radilo o granatiranju cijelog grada te da je u prva dva sata Knin gađan s do 10.000 granata na sat.

Al-Alfi je potvrdio da nema vojno znanje, ali da se oslanjao na procjene vojnih stručnjaka UN-a, a na pitanje je li, kada je nakon nekoliko sati izašao na ulice, grad izgledao kao da je gađan s barem 30.000 ili više projektila odgovorio da ne zna točno gdje su sve granate padale.

Predsjedavajući sudac Alphons Orie je izračunao da bi to onda bile dvije do tri granate svake sekunde.

Svjedok je u jednom od svojih izvješća naveo da se "hrvatska vojna ofenziva uglavnom usredotočila na Knin s nekoliko tisuća udara... da su gađani vojni ciljevi, ali da su neki dijelovi neselektivno granatirani".

Obrana je pročitala dio memoranduma Yasushija Akashija, posebnog izaslanika glavnog tajnika UN-a za bivšu Jugoslaviju, od 7. avgusta 1995. tijekom njegova posjeta Kninu u kojem stoji da je "moj opći dojam da je grad pretrpio paljbu, uništena vozila, oštećene kuće, rupe na ulicama... ali su oštećenja gradskih struktura, iako primjetna, znatno manja nego sam očekivao".

Al-Alfi tvrdi da je, iako je to vjeran odraz stanja, Akashi vidio "mali dio područja". Svjedok je u svojoj izjavi Tužiteljstvu rekao da je tog dana vidio oko 11 kuća u gradu kako gore, ali nije precizno odgovorio zašto to nije vidio Akashi, drugi dužnosnici UN-a ili BBC koji je izvještavao o tom posjetu posebnog izaslanika.

Mišetića je i zanimalo da li je svjedok već tijekom trajanja Oluje znao da je ICTY "zainteresiran" za tu akciju hrvatske vojske i policije, a svjedok je kazao da je "bilo prerano o tome govoriti".

"Mi smo samo slali izvješća", rekao je svjedok koji je u to doba bio dužnosnik UN-a.

Mišetić je podsjetio na članak u New York Timesu iz 1999. godine, u kojem se tvrdi da se zbog curenja informacija iz Tužiteljstva istražuje Oluja i pokreće pitanje prekomjernog granatiranja.

Na pitanje Mišetića i Oriea je li tada "imao saznanja o rasponu optužnice", al-Alfi je niječno odgovorio.

Točka optužnice koja se odnosi na "prekomjerno i neselektivno granatiranje" prvi put se spominje kod spajanja optužnica u veljači 2006. godine.

Al-Alfija je protuispitivao i Steven Kay, odvjetnik generala Ivana Čermaka, koji mu je pokazao niz njegovih izvješća sa sastanaka s Čermakom u kojima se ne spominju pljačke, paleži i drugi zločini, već se taj problem prvi put spominje 18. avgusta.

Al-Alfi tvrdi da je "vojnom upravitelju" redovito skretao pažnju na stanje u području i prije nego je to stavio u izvješće te da je on često odgovarao da će se o tome "raspitati" i pokušati nešto učiniti.

"U nekim je slučajevima došlo do promjene, a u nekima i ne jer se više ništa nije moglo učiniti. Neke su kuće već izgorjele do kraja i nije se imalo što popljačkati", kazao je svjedok.

Čermak, kako je izjavio Tužiteljstvu, nije bio djelotvoran, ali je al-Alfi, prema vlastitim riječima, bio svjestan težine situacije i teškoća s kojima se suočavao.

Također je kazao da Čermak nikada nije poricao da su na spomenutom području počinjena neka kaznena djela

"Niti u jednoj prilici nije to negirao", kazao je al-Alfi, dodavši da je Čermak "dijelio zabrinutost i obećavao čvrstu akciju.

Svjedok je potvrdio da je Čermaka smatrao glavnom osobom koja ima pune ovlasti kada je riječ o gorućim problemima koje je trebalo rješavati.

Iako ga je smatrao neučinkovitim, pred odlazak iz Knina mu je poslao pismo u kojem izražava "zadovoljstvo" što je s njim radio i hvali njegov "profesionalizam".

"Dugo ću pamtiti brigu i odgovornost koju ste pokazivali za rješavanje problema", stoji u pismu al-Alfija Čermaku.

Na kraju rasprave je svjedok zamolio suca da mu dozvoli rukovati se s generalom Čermakom.

"To nije uobičajena praksa... gospodin Čermak je, vidim, to razumio i recimo da se radi o virtualnom pozdravu", zaključio je raspravu sudac Orie.