Ko iz Scheveningena smije, a ko ne smije govoriti za medije

Ne postoje opći propisi ni kodificirana uputstva kojima se reguliraju pitanja kontakta haških optuženika s novinarima. Svaki takav slučaj, bilo da je riječ o zahtjevu medija, bilo optuženika, rješava se zasebno, izvještava dopisnik Radija DW.

Optuženici ne mogu nesmetano komunicirati s medijima niti ih novinari mogu posjetiti u pritvoru i napraviti intervju u ličnom kontaktu. Za svaki posredan ili, da tako kažemo, daljinski kontakt, i optuženi i novinar moraju podnijeti zahtjev, a Sekretarijat ICTY-a takve zahtjeve odobrava ili odbija po principu slučaj po slučaj.

Kontakt, dakle,može biti samo "daljinski" i nadziran, kako nam je potvrdila glasnogovornica Tribunala Nerma Jelačić. Sva pitanja i odgovori prolaze kroz kontrolu Sekretarijata. Po dosadašnjoj praksi može se zaključiti da se ne dopuštaju ni pitanja ni odgovori u kojima ima konkretnih političkih implikacija.

Neće proći nikakve pogrde ili komentari o sudijama i osoblju Haškog suda. Ni u kojem slučaju se ne smije ugroziti sigurnost svjedoka, ni, kako je formulirano, "integritet žrtava". Novinara koji želi intervju Sekretarijat službeno upozorava da kršenje uslova pod kojima mu je odobren kontakt s optuženima može za posljedicu imati pokretanje postupka za nepoštovanje suda.

U novembru prošle godine Sekretarijat je Karadžiću zabranio kontakt s novinarkom jedne holandske revije. Odbijanje zahtjeva za intervju obrazložen je "razlozima sigurnosti Pritvorske jedinice UN-a" i "potencijalnim negativnim posljedicama po vršenje pravde". Sekretarijat je ocijenio i da u tom intervjuu mogu biti "objelodanjene informacije o zaštićenim svjedocima i povjerljivim dokumentima Tribunala".

Karadžić se poslije odbijanja zahtjeva obratio predsjedniku ICTY-a Patricku Robinsonu, koji je taj slučaj predao u nadležnost potpredsjednika O-Gon Kwona. Na izvjesno iznenađenje, južnokorejski sudija Kwon je poništio odluku Sekretarijata, ocijenivši je kao "neprimjereno ograničavanje slobode izražavanja".