{{error}}
Korisničko ime ili e-mail
Lozinka
ili
Facebook prijava


Unesite e-mail:


Ključna godina za Haški tribunal

20.1.2015. u 08:32
4
20
Ključna godina za Haški tribunal
4
Ključna godina za Haški tribunal
Sudnica u Haškom tribunalu (Foto: EPA)
Haški tribunal će ove godine izreći šest presuda za ratne zločine počinjene u BiH i regiji. Kod stručnjaka postoji strah da će te presude uticati na ugled Suda jer će medije preplaviti “nacionalistički i navijački komentari”.
Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY ) ove godine će izreći prvostepene presude Radovanu Karadžiću i Goranu Hadžiću. Četiri pravosnažne presude izreći će Zdravku Tolimiru, Vujadinu Popoviću, Ljubiši Beari, Dragi Nikoliću, Radivoju Miletiću i Vinku Pandureviću za zločine u Srebrenici, kao i Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za zločine počinjene u Hrvatskoj i BiH. Za ubistva u Krajini MKSJ/ICTY presudu će izreći Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu.

Predstavnici Suda i Tužilaštva u Haagu tvrde da će najveći izazov ove godine za njih biti osiguravanje da se ovako veliki broj predmeta okonča, uz poštivanje prava optuženih, te da se privede kraju rad Tribunala.

“Svi tužioci, oni u Haagu ili u regionu bivše Jugoslavije, suočavaju se s istim izazovom u 2015. godini – nastoje zadovoljiti snažnu želju javnosti za pravdom i odgovornošću. Mnoge žrtve, iz svih zajednica, još uvijek čekaju pravdu i čekaju da saznaju šta se dogodilo s njihovim najmilijima”, kaže za BIRN glavni tužilac Serge Brammertz.

Britanski pravni stručnjak i ekspert za Balkan Eric Gordy ističe kako ne očekuje “velika iznenađenja u presudama”, ali da će za javnost najzanimljivije biti da li će bivši predsjednik Republike Srpske biti proglašen krivim za genocid počinjen 1992. godine, te da li će Stanišić i Simatović biti proglašeni krivima za podržavanje zločina u Hrvatskoj i BiH.

Prema Gordyju, Haški sud će imati velikih problema s javnošću na području bivše Jugoslavije, s obzirom da će presude izazvati velike polemike.

“Jedan od razloga jeste što mediji i političari u regionu imaju tendenciju da nacionalistički i navijački komentarišu sve presude i dokaze”, pojašnjava Gordy.

S njim se slaže i dugogodišnji novinar i urednik Goran Milić, koji ističe da su presude Haškog tribunala uvijek “regionalni medijski događaj”.

Uskoro prva presuda



Prvu presudu ove godine Žalbeno vijeće Haškog tribunala izreći će 30. januara – Popoviću, Beari, Nikoliću, Miletiću i Pandureviću za zločine počinjene u Srebrenici.

U junu 2010. godine, prvostepeno vijeće je Popovića i Bearu osudilo na doživotni zatvor zbog učešća u genocidu u Srebrenici, Nikolića na 35 godina zbog pomaganja u genocidu, te Miletića na 19 i Pandurevića na 13 godina zbog podržavanja ubistava i progona civila.

U martu će biti izrečena još jedna konačna presuda za genocid u Srebrenici – Zdravku Tolimiru, bivšem pomoćniku komandanta Glavnog štaba Vojske Republike Srpske (VRS). Tolimir je 2012. osuđen na doživotnu kaznu zbog učešća u genocidu i ubistvima počinjenim nakon pada Srebrenice u julu 1995. godine.

Žalbeno vijeće je za juni zakazalo presudu Stanišiću i Simatoviću, nekadašnjim funkcionerima Službe državne bezbjednosti (SDB) Republike Srbije. Njih je prvostepeno vijeće krajem maja 2013. oslobodilo krivice za pomaganje i podržavanje progona nesrpskog stanovništva s velikih područja BiH i Hrvatske u periodu od 1991. do 1995. godine.

Gordy smatra da bi upravo presuda Stanišiću i Simatoviću mogla biti najzanimljivija s aspekta zaostavštine Haškog tribunala. Prema Gordyju, Žalbeno vijeće će preispitati da li je prvostepeno vijeće napravilo grešku kada je Stanišića i Simatovića oslobodilo krivice jer je utvrdilo da njihova pomoć jedinicama koje su vršile zločine nije bila “konkretno usmjerena”.

“U ovom predmetu, u prvostepenoj presudi, Sudsko vijeće je pri oslobađanju optuženih primijenilo novi standard ‘konkretne usmjerenosti’, koji je od tada oštro kritiziran. Zbog toga je ovo vrlo osjetljiv predmet za budućnost međunarodnog prava, što znači da će velike međunarodne snage budno pratiti ovu presudu”, tvrdi Gordy.

U oktobru se očekuje presuda bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću po optužbama za genocid u Srebrenici 1995. i u još nekoliko općina 1992. godine, progon Bošnjaka i Hrvata, terorisanje građana Sarajeva i uzimanje pripadnika UNPROFOR-a za taoce.

Pitanje genocida 1992.



Gordy ne misli da će biti velikih iznenađenja u ovoj presudi, te da je jedino veliko pitanje – na koji će način Sudsko vijeće odlučiti o optužbama za genocid u općinama počinjen 1992. godine.

“Presuda prema kojoj bi se utvrdilo da je genocid bio politika i cilj Republike Srpske još 1992. značajno bi izmijenila dosadašnju praksu Haškog tribunala. Međutim, takva odluka predstavljala bi veliko iznenađenje. Ne zato jer nije prezentirano dovoljno dokaza, već zbog pažljivog i konzervativnog pristupa sudskih vijeća, posebno u posljednjih nekoliko godina”, smatra Gordy.

Mjesec nakon presude Karadžiću, Žalbeno vijeće izreći će pravosnažnu presudu Mići Stanišiću i Stojanu Župljaninu, koji su 2013. osuđeni na po 22 godine zatvora za ubistva i progone Bošnjaka i Hrvata s teritorija Krajine. Krajem godine, odnosno u decembru, očekuje se i prvostepena presuda Goranu Hadžiću za zločine u Hrvatskoj.

Gordy smatra da će ovako veliki broj presuda predstavljati veliki izazov za Haški tribunal u odnosima s javnošću na području bivše Jugoslavije.

“Vrlo malo je učinjeno da se javnost upozna s dokazima i pitanjima o kojima se odlučuje. Nažalost, sada je prilično kasno za to, jer jednostavno nema dovoljno vremena da se o svemu informiše javnost”, kaže Gordy.

Direktor “Al Jazeere Balkans” Goran Milić za BIRN kaže da će sve presude Haškog tribunala svakako biti propraćene u medijima, s obzirom da su “regionalno značajne”.

“Međutim, veliki je problem tih komentara sudskih odluka, jer se na bilo koji incident stavljaju reagovanja i harange, i to uveliča problem trostruko. Mi u ‘Al Jazeeri’ to pokušavamo minimalizirati. Prenosimo te izjave jedino ukoliko su relevantne. Naime, ako nakon neke presude neki državnik odluči da raskine odnose s Tribunalom, to je nešto vrijedno izvještaja, ali ako se samo pokušava dobiti publicitet, to ne zaslužuje prostor”, kaže Milić.

Email adresa: (nije obavezno)

Tekst ispravke: