Nakon dviju revolucija, u martu 2005. i aprilu 2010, kada je pobunom svrgnut predsjednik Kurmanbek Bakijev, a na čelo prelazne vlade stupila Roza Otunbajeva, Kirgistan je u junu donio novi ustav koji ukida predsjednički sistem.
Novi kirgistanski premijer trebalo bi da ujedini zemlju, prevlada političke napetosti i etničke podjele između Kirgiza i Uzbeka zbog kojih je 400 ljudi ubijeno u junu, a hiljade su ostale bez doma.
Rusija i analitičari strahuju, međutim, da će to biti težak zadatak jer bi razmrvljeni parlament mogao paralizirati politički proces i potaknuti nasilje u borbi stranaka za vlast, javlja agencija AFP.
Za 120 mjesta u parlamentu takmiči se 29 političkih stranaka, a najmanje ih šest ima izgleda preći izborni prag od pet posto. Među njima su Ata-Mekent i Socijaldemokratska stranka i obje podržavaju prelaznu vladu.
Rusku podršku vjerojatno ima pokret Ar-Namis bivšeg premijera Feliksa Kulova, bivšeg generala i političkog zatvorenika koji zagovara povratak na snažan predsjednički sistem. Kulov je nedavno potpisao partnerski sporazum sa strankom Jedina Rusija premijera Vladimira Putina.
Predviđa se da će u parlament ući i Nacionalistička stranka Ata-jurt, koja je pod istragom tužiteljstva zbog poticanja "etničke mržnje".
Ulazak u parlament te stranke, oštre protivnice uzbečke manjine koja čini 14 posto od 5,3 miliona Kirgistanaca, pobuđuje strah od novog nasilja na jugu zemlje gdje Uzbeci ponegdje čine polovinu stanovništva.
Međuetnički sukobi "nisu riješeni, oni su postali latentni", smatraju analitičari i dodaju da nacionalistički nastrojeni Kirgizi obilato optužuju Uzbeke za junsko krvoproliće te Uzbeci osjećaju da su ih napustili i vlada i Rusija.
Analitičari procjenjuju da međuetničke sukobe možda potiču visoko pozicionirani dužnosnici svjesni da će svoje dobre pozicije izgubiti parlamentarnim izborima.
"U njihovu je interesu stvoriti haos kako bi ostali na vlasti", smatra Adil Mukašev, neovisni stručnjak za terorizam iz Kazahstana.
U srednjoj Aziji, regiji bogatoj energetskim izvorima, Kirgistan je važan kao strateški partner Rusiji i Sjedinjenim Državama koje tamo imaju svoje zračne baze, po čemu je ta država jedinstvena u svijetu.
Na izbore je pozvano 2,8 miliona birača s pravom glasa, a osim 22 posmatrača iz Organizacije za evropsku sigurnost i saradnju (OSCE), izbore će pratiti dodatnih 300 posmatrača.
Mukašev ocjenjuje da će se pravi uspjeh izbora pokazati tek u poslijeizbornom procesu kada bi gubitnici mogli osporiti rezultate na sudu ili na ulici. Druga je opasnost da glad za vladanjem potakne pobjednike da zaborave na demokratske ciljeve.
