Wall Street Journal
0

Kandidatima za EU treba ponuditi nešto "opipljivo"

FENA
Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com
Foto: A. Panjeta/Sarajevo-x.com
Dnevnik Wall Street Journal piše da su čelni vanjskopolitički dužnosnici Evropske unije u srijedu u Sarajevu ponovili svoju podršku širenju Unije na zemlje zapadnog Balkana, ali se neki diplomati i analitičari boje da mogućnost članstva pomalo gubi na atraktivnosti.

Wall Street Journal navodi riječi Heather Gabbe iz Instituta Otvoreno društvo, koja smatra da zemljama bivše Jugoslavije treba "ponuditi nešto opipljivije", a ne samo mogućnost da postanu članice Unije.

Jedino ako se to učini, nastavit će se napredak na području borbe protiv korupcije, ojačat će se političke institucije i prevladati međusobna sumnjičavost, kaže Heather Gabbe, koja smatra da se postupak učlanjivanja treba ubrzati. Ako to Unija učini, mogla bi si uštedjeti dosta neprilika u budućnosti, dodaje ova analitičarka.

U Evropsku uniju želi i Turska, ali posljednji događaji ukazuju da ta zemlja još nije raskrstila želi li biti dio zapadnoga ili islamskog svijeta, piše list Washington Post.

Turski premijer Erdogan kao da želi da njegova zemlja prestane biti most između Zapada i Istoka te postane lider islamskog svijeta. Primjer za to nije samo oštra osuda Izraela zbog ovosedmičnog napada na brodove koji su pokušali u blokirani pojas Gaze dopremiti pomoć. Erdogan se jako sprijateljio sa Sirijom, tradicionalnim američkim protivnikom na Bliskom istoku, a aktivno radi i na tome da spasi Iran od novih međunarodnih sankcija.

No, primjećuje Washington Post, premijer Erdogan mora balansirati. S jedne strane, na "Istok" ga gura njegova islamistička baza i sve slabiji izgledi da Turska uđe u Evropsku uniju. No, s druge strane, tu je prozapadna turska vojska i rašireno uvjerenje da Turska može postati ekonomska sila jedino ako ima dobre veze sa Zapadom.

Kolumnist New York Timesa Thomas Friedman piše da mu ne smeta što su Turci sada bijesni na Izrael zbog Gaze. Jedino mi je čudno, primjećuje Friedman, što se u Turskoj niko nije uzbudio kada je Sirija prije nekoliko godina bila umiješana u atentat na libanonskog premijera, kada je iranska Revolucionarna garda prošle godine ubijala vlastite građane koji su protestirali zbog lažiranih izbora ili, prije nekoliko dana, kada su bombaši samoubice u Pakistanu napali dvije džamije jedne manjinske grupe i tamo ubili gotovo stotinu ljudi. Turska nije uznemirena ni Hamasom ni Hezbollahom, piše Friedman.

Turska ljutnja zbog izraelske blokade Gaze u ogromnom je nerazmjeru u odnosu na tursku flegmatičnost kada su u pitanju grozne stvari koje se događaju u islamskom svijetu. Zbog toga ne iznenađuje što se u Izraelu turske kritike shvaćaju ne kao kritika prijatelja, već iskaz mržnje prema jednom narodu, piše komentator New York Timesa.