UNICEF je osnovan 11. decembra 1946. godine da bi obezbijedio hranu, odjeću i zdravstvenu zaštitu za djecu u Evropi koja su bila suočena s glađu i bolestima nakon pet ratnih godina, a već tokom 1947. broj djece kojoj je pomoć bila neophodna iznosio je 20 miliona.
Sa završetkom poslijeratne krize u Evropi, UNICEF je preuzeo drugi veliki zadatak - poboljšati veoma teške uvjete u kojima je stotine miliona djece živjelo u zemljama u razvoju, prenijele su agencije.
Prvi put u historiji UNICEF se pojavio kao međunarodna organizacija koja je sposobna započeti ostvarivanje golemoga zadatka oslobađanja djece u zemljama u razvoju od neznanja, bolesti, neuhranjenosti i umiranja od gladi.
Generalna skupština Ujedinjenih naroda je 1959. godine usvojila Deklaraciju o pravima djeteta koja utvrđuje prava djece na zaštitu, obrazovanje, zdravstvenu zaštitu, sigurnost i dobru ishranu.
Konvencija o pravima djeteta usvojena je 1989. godine i postala najšire i najbrže prihvaćen međuunarodni ugovor o ljudskim pravima u historiji.
Konvencija postavlja veliki broj odredaba koje određuju građanska prava i slobode, porodično okruženje, osnovnu zdravstvenu i socijalnu zaštitu, obrazovanje, slobodno vrijeme i kulturne aktivnosti, kao i posebne mjere zaštite.
Sadrži nekoliko osnovnih principa koji podupiru sva druga dječija prava: nediskriminacija, najbolji interes djeteta, pravo na opstanak i razvoj djece.
UNICEF je postao vodeća "sila" koja pomaže izgradnji svijeta u kome će sva prava djeteta biti ostvarena, ima globalni autoritet da utiče na donosioce političkih odluka, kao i na raznovrsne partnere na lokalnim nivoima koji pretvaraju najinovativnije ideje u stvarnost.
Sve to je doprinijelo da UNICEF dobije Nobelovu nagradu za mir 1965. godine za "promociju bratstva među narodima".